Usamljeni smo u ovoj komemoraciji

Foto: Sandro Lendler / Portal NovostiGLINA - Na prostoru ispred Hrvatskog doma, nekadašnjeg Spomen Doma u Glini, na mjestu gdje je svojevremeno stajala Crkva Presvete Bogorodice, kao i svake godine, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, održana je komemoracija za žrtve strašnih zločina počinjenih 27. srpnja i 8. kolovoza 1941. i podsjećanje na nevine žrtve ustaškog terora. Na skupu obavijenom tugom, još jednom se potvrdila misao bivšeg predsjednika Savjeta za nacionalne manjine Aleksandra Tolnauera, izrečena svojedobno na ovom istom mjestu; "da je na ovom, davno posvećenom tlu, teško govoriti, ali je još teže šutjeti".

Riječ je o jednom od najsvirepijih zločina nad Srbima u NDH, ali isto tako, ovdje je bila primijenjena tranzicija ustaške ideologije u stvarni zločin. Više od 1000 Srba iz Gline i okolnih mjesta na prijevaru je dovedeno na stratište uz obrazloženje da idu na pokrst. Mnogi su nasjeli na ovaj zloguki poziv nadajući se da će tako sačuvati svoje i živote svojih obitelji. Do zadnjega, pobijeni su noževima i drugim hladnim oružjem u crkvi i oko nje. Na mjestu uništene crkve, 1969. godine, izgrađen je Spomen dom u kojemu je bila izložena arhivska i muzejska građa o počinjenim zločinima u cijelom glinskom kraju, a postavljeno je i spomen obilježje s uklesanim imenima 1564 žrtve. U kolovozu 1995., spomen obilježje je uništeno, a Spomen dom tragikomično preimenovan u - Hrvatski dom.

Na komemoraciji u Glini prisutnima su se obratili Vesna Teršelič, Milorad Pupovac i Veran Matić, a njihovi govori ma koliko bili različiti, sadržavali su jednu zajedničku značajku. Naime, administrativno preimenovanje Spomen doma u Hrvatski dom tema koja se u Glini ne zaobilazi, kako prigodom obilježavanja značajnih obljetnica tako i u kuloarima, ali za sada se sa riječi još uvijek nije prešlo na djela. Tako se, bez sumnje negira zločin koji je imao sve karakteristike genocida nad Srbima.

- Komemoriranje u Glini na mjestu strašnog zločina koje su ustaše na podmukao način izvršile nad civilnim stanovništvom, odvija se bez većih teškoća ali prilično usamljeno, isključivo inicirano od strane srpske zajednice i antifašističkih organizacija. Pomislili bismo da je ignoriranje sjećanja na zločin nešto najlošije što može biti. Međutim, ono što je zaista zastrašujuće je aktivno i snažno negiranje da su se zločini zaista dogodili. Po završetku Drugog svjetskog rata, u Glini su podignuta brojna antifašistička spomen-obilježja ali su, pedeset godina kasnije, jednostavno uklonjena. Tako su, vjerujemo, ne zauvijek, izbrisana imena ulica Žrtava fašizma i Sedme banijske udarne divizije, a mnoga obilježja su jednostavno uklonjena, administrativnim putem ili eksplozivom – naveo je Veran Matić, izaslanik Predsjednika Republike Srbije za pitanja nestalih.

- Činjenica je da Spomen domu, ovdje, usred Gline, još uvijek nije vraćeno originalno ime. Treba znati da je ovo zdanje, podignuto krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, u Registru Ministarstva kulture ima status memorijalnog mjesta stradanja civilnih žrtava u Parohijskoj crkvi Presvete Bogorodice, zajedno sa spomenikom autora Antuna Augustinčića koji je ovdje ispred nas. Tako to, jasno, da jasnije ne može biti, stoji u Registru Ministarstva kulture, ali tako to ne stoji i ovdje, na ovom mjestu. Kako je ovo mjesto sada označeno, nigdje se osim spomenika ne može vidjeti da je ovdje riječ o memorijalnome mjestu. To je vidljivo samo kada se mi, jednom godišnje, okupimo ovdje. Najveći dio rasprave koje se vode, neovisno da li je riječ o političkoj upotrebi ili je riječ o negiranju ovakvih zločina ili zločina na drugim mjestima, nedostojno je država pravnih slijednica Jugoslavije. Nedostojno je Republike Hrvatske da se obnavljaju i nastoje normalizirati podsjećanja na ustaški režim, kao što je korištenje pozdrava "za dom spremni" u političkom i javnom životu - podsjetio je saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.

Otkad se održavaju komemoracije u Glini ne propušta ih Nikola Mraković iz Vlahovića, nećak legendarnog komandanta, narodnog heroja Nikole Demonje.

- Uvijek sam ovdje u Glini tužan kad se sjetim užasne sudbine nedužnih ljudi, ali sam ovih dana posebno uznemiren i, mogu reći, bijesan. Naime, prije pet godina obnovili smo spomenik Nikoli Demonji na brdu Blažuj u Kamenskoj koji je u posljednjem ratu bio srušen, a neki dan čujem da je spomenik opet uništen. Gdje je kraj mržnji i fašizmu? - pita se Nikola Mraović.

Nikola Mraković (Foto: Vladimir Jurišić)
Dušan Lončar iz Vrginmosta već je četvrt stoljeća s obitelji u Njemačkoj.

- Ovdje je ubijen moj djed Mile. Kad god sam u mogućnosti posjetim ovo mjesto, donesem neki cvijetak i tako izrazim svoje poštovanje prema svim glinskim žrtvama. Ne dozvoljavam da se ovakvi zločini zaborave, pa moja djeca i unuci vrlo dobro znaju što se ovdje dogodilo. Poslije moje smrti, znam da će uvijek netko od mojih donijeti cvijet na ovo mjesto i to me čini sretnim – kaže nam Dušan Lončar.

- Prošle godine Hrvatska je predsjedala Međunarodnim Savezom za sjećanje na holokaust (IHRA). Od tog trenutka očekivala sam korake u pravom smjeru, prema vraćanju uništene spomen ploče pred spomenik i koraku prema povratku imena Spomen doma. Nažalost, to se nije dogodilo, mada su prije 10 godina, mnogi Glinjani dali svoj potpis na peticiju za povratak imena i svake godine, dolazeći ovdje, tražimo da se zdanju vrati ime Spomen dom. Bilo je malih pomaka. Nešto više nastavnica i nastavnika prošlo je kroz program obrazovanja o holokaustu kako bi u osnovnim i srednjim školama učili o tome svoje učenike. Međutim, bilo je i velikih koraka unatrag. Javnost je tek nedavno saznala da je prošle godine u studenom, u posljednji trenutak otkazana izložba "Neki su bili susjedi" u organizaciji Muzeja holokausta iz Vašingtona i hrvatskih institucija na kojoj se trebalo saznati više o tome što su činili, ili ne činili susjedi onih koji su odvedeni. Izložba nije održana jer je hrvatska strana pod koordinacijom Ministarstva kulture odbacila svaku mogućnost da se genocid u NDH povezuje sa Srbima - posjetila je Vesna Teršelič iz Documente. U podnožje Augustinčićevog spomenika položene su ruže a parastos su održali parosi, glinski i petrinjski, Goran Kalamanda i Saša Umičević.

Vladimir Jurišić; Portal Novosti