Banija ili Banovina?

Isključivost ili ti “teror stava” oduvijek me je ljutio i uvijek pokušavam izbjeći ljude s tim i takvim stavom. Dragi mi pokojni prijatelj Pave znao bi, prije nego krene prošetati gradom, popiti “jednu konjsku za živce,” jer kazao bi, “sigurno ću sresti bar jednu benu koja će me razjebati, a najmanje mi je do prepirke”.

A danas ćeš teško naći sugovornika s kritičkim mišljenjem pa je onda najbolje pobjeći od rasprava na temu “tko je veći borac”, “tko je veći Hrvat”, “tko je veći katolik”, “tko je veći ustaša”, “tko je veći domoljub”… Kad se u raspravi najviše zapjene pogledaš, promisliš i vidiš da je onaj “najveći borac” u tijeku rata imao radnu obavezu, da se onaj najveći Hrvat do 91. pisao kao jugoslaven, da je onaj najveći katolik do 91. uredno u Komitetu prijavljivao one koji idu u crkvu, da je onaj “veliki ustaša” redovito dostavljao obavijesti SZUP-u noseći crvenu knjižicu u malom džepu pored srca gdje danas stavlja ruku kad svira Hrvatska himna, da onaj najveći domoljub ima desetke kaznenih prijava za gospodarski kriminal, jebaćki dug na poreznoj listi srama i braniteljsku mirovinu makar bio na radnoj obavezi.

Tako nekako me stalno jebu i ovi moderni jezikoslovci spočitavajući mi upotrebu toponima Banija. Nije im bitan sadržaj, a kamo li kontekst, bitno je da li piše Banija ili Banovina. I, obično je, komentar na temu nepismen – četiri riječi dvije pravopisne pogreške. I ti bi, jado, onda nekoga ispravljao. Nisam neki veliki poznavatelj hrvatskog jezika ali znam da su i neki veliki hrvatski jezikoslovci bili razapinjani zbog činjenice da su, primjerice, pisali “kurac” a ne “penis”. E pa, kritički, da li je bolje “s penisa na plot, ili s plota na kurac?”

Rasprava “ne može biti Banija, to je srpski” dobar je primjer koliko nas je teror stava “postoji samo jedan ispravan način na koji se nešto može reći” doveo do paranoje.

Naziv Banovina u javnom se diskursu počeo forsirati tamo negdje 1992. Štoviše, poznati spot Gordana Lederera iz jeseni 1991. zove se “Banijska ratna praskozorja”.

Jezično gledano, nazivi područja pod čijom upravom tvore se u hrvatskom jeziku nastavcima -ovina/-evina (kraljevina, carevina, kneževina), -ija (županija, grofovija, biskupija, monarhija) i -stvo (vojvodstvo, kraljevstvo, carstvo). Štoviše, upravo nam primjeri dubleta kraljevstvo – kraljevina i carstvo – carevina ukazuju na to da su moguća oba naziva unutar istoga jezika.

Postoje sitne značenjske razlike (kraljevina je isključivo politički pojam, dok kraljevstvo može biti i u prenesenom značenju; no već kod carstva to nije slučaj, carevina je arhaizam, a carstvo se koristi i u političkom i u prenesenom značenju). Shodno tome, banovina je područje pod upravom bana, dok je banija arhaizam za banov posjed i danas isključivo za geografsku regiju. Slična stvar postoji i s područjem pod vlašću vojvode, što je vojvodstvo, dok je druga tvorba, Vojvodina, danas samo oznaka geografsko-političke cjeline.

Potonje nam dokazuje još jedan apsurd – Vojvodina se tvori upravo onim nastavkom koji je u slučaju Banovine označen kao hrvatski. Da stvar bude bolja, u srpskom jeziku se područje pod vlašću bana također zove banovina, što nam dokazuje naziv administrativnih jedinica Kraljevine (sic!) Jugoslavije. Dakle, nemojmo se brukati glupim zaključcima i nepoznavanje vlastitog jezika pretvarati u pametovanje drugima, koji ga možda također ne poznaju toliko dobro, ali barem još nisu opterećeni paranojom “krivogovora”.

Marjan Gašljević; PS Portal