Nemojte nas obilaziti

Bit će nam lakše!
Nećemo se zavaravati da nismo sami!

Tko će sad sve to izdurati? Prešetavanje. Španciranje. Ležerno, lagano, s noge na nogu, u finim dužim jaknama, kožnim rukavicama ili, što je još gore, s rukama u džepovima. I obaveznim kapama na glavi. A ljudima u nesreći ne prilazi se sa rukavicama, kapama i rukama u džepovima. To je dio osnovnog bontona koji se danas nigdje ne uči. Kao ni istinsko suosjećanje, ono koje se ne može naučiti nego ga čovjek u sebi ima ili nema.

Već je početkom godine bilo jasno koliko smo zanimljivi. U priči naslova Banija, trenutak ispred, a koja je objavljena u zbirci „Kuća sa zelenim barkodom – Priče iz epicentra“ (Plejada, Zagreb, 2021.) ovdje potpisana autorica piše:
Ponekad se osjećamo kao da smo svi u zoološkom vrtu koji je privremeno i kratkotrajno otvoren, pa treba požuriti razgledati. Egzemplari smo, raritet kakvog nema širom naokolo, rudimenti života u zajednici. Zašto takav osjećaj? Zato što smo svi mi postojali i živjeli u istom prostoru mnoge godine unatrag, a postojali su i ljudi sada organizirani u udruge, grupe, povezani preko društvenih mreža, političari, vođe, samo što jedni za druge nismo znali. A, kao što rekoh, nije bilo puno onih koji bi u naše ime tražili što nam pripada. Ta neće biti da smo svi stari, fosilni ostaci, koje samo treba održavati kao turističku atrakciju ili duhovno središte u kome se, prinošenjem darova, otkupljuju vlastiti grijesi. Posebni smo, specifični, ekskluzivni, atraktivni, kao indijanski logor u filmovima kauboja i indijanaca.

To smo i danas.

Nije ni jedna vlast kriva što se zemljina utroba potkraj decembra 2020. godine iznenada pokrenula. Nema to veze s imenima predsjednika države, premijera, ministara, zagubljenih likova u opoziciji, kao ni sa strankama. Presuda iz potresa: nisu krivi. Za puno toga poslije: krivi su. Zbog neznanja, neorganiziranosti, nesposobnosti, nerazumijevanja, nedostatka dobre volje.

I kuda će sad, na sam 29. decembar, kad nema važnijeg mjesta u Hrvatskoj od Banije, nego obilaziti nas, gledati, smješkati se, čuditi … kao da prije nekoliko dana ništa nisu znali. Političari svih orijentacija, svjetonazora, idejnih opredjeljenja i izbornih ciljeva; pjevači, glumci, sportaši … kako bi vlastitim očima vidjeli je l' to baš tako kako prikazuju televizijske emisije. I poslije svih njih, jednih, drugih, trećih, ostat će – ništa.

Gdjegod ih neće dočekati parole dobrodošlice. Razumljivo je. Ukrali su nam jednu godinu naših života. Najpoštenije bi bilo reći: mi smo je sami izgubili zato što smo vjerovali, čekali, nadali se, slušali obećanja i najave. Oni koji su na vrijeme shvatili zakon spojenih posuda odmaknuli su se od države i svim mogućim kanalima, poznanstvima i društvenim mrežama tražili pomoć nepoznatih ljudi i najčešće ju dobivali. U građevinskom materijalu, namještaju, bijeloj tehnici, u rukama koje su popravljale i gradile. To su oni mnogobrojni ljudi koji su uvijek dobrodošli i za koje ćemo sačuvati zadnju suhu kobasicu i litru šljivovice.

Velika je nesreća zadesila Baniju. Drugi je to potres po jakosti iz vremena Jugoslavije, poslije Skoplja iz 1963. godine snage 6,9 stupnjeva i s oko hiljadu poginulih ljudi. Nemoguće je toliku nesreću učiniti u kratkom vremenu manjom. Nitko od stradalog stanovništva to nije ni očekivao. Ali, bolje smo se osjećali sutradan poslije potresa nego što se osjećamo danas, 365 dana nakon. Onda smo, najprije, bili sretni da smo preživjeli i da nas nisu zatrpali vlastiti domovi, oni kojima su stradali samo krovovi i dimnjaci znali su da to, u odnosu na stradanja drugih, nije vrijedno spomena, a pomoć dobrih ljudi koja je, poput sunca u vrijeme smrzavice, dolazila do nas, govorila nam je da će sve biti u redu.

Danas nitko nije bez kakvog-takvog krova nad glavom, nitko nije gladan, gol i bos, ali su svi nezadovoljni. Mnoga su obećanja zaboravljena, mnoge zadane riječi prekršene, a i jedno i drugo je za Banijce svetinja. Kao što bi trebalo biti za svakog poštenog čovjeka.

Zato nemojte ništa obećavati ovih dana kad nas budete obilazili!
Još bi bolje bilo da nas i ne obilazite!