će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
Od 6. oktobra Glinu trese buka bagera, rovokopača i pretovarenih kamiona. Čak se i zemljina utroba prepala i primirila. Što da se zamara kad ljudi odrađuju njen posao! A ona nije uspjela! Malo načela, taman dobro došlo onima koji ne vole ni sebe.
Ljudi gledaju i ne vjeruju vlastitim očima. Stameni prostor od željeza i betona pošteno se otima, ali napadača je više i jači su, iako oni neće pokupiti plijen. Sakupljači vrhnja su se sakrili. Čak i ne nadziru. Boje se ptica roda. Zato su čekali vrijeme u kome su one stigle u svoja zimska odredišta. Kad se na proljeće vrate … ma koga briga, neka se snalaze.
Tko bi ga znao koliko bi još potresa trebalo, snage onoga našega prednovogodišnjega, a da bi srušilo glinsku Autobusnu stanicu. Pa nije ni bagerima lako, moraju biti jači od siline onoga od 6,2 stupnja. Sve i da nisu jači, imaju na raspolaganju vrijeme ovoga svijeta, a potres je imao samo deset sekundi.
Rijetko su vozili autobusi i prije potresa, otkako je gradić ostao osiromašen ljudima, ali su vozili, u Petrinju, Sisak, Zagreb, učenike i pacijente u Topusko, spajali sa Karlovcem, Banjom Lukom, Beogradom i šire. Mjesto okupljanja za jednodnevni ili dvodnevni izlet bio je Autobusni kolodvor. Vozit će i dalje, još rjeđe, možda dok netko ne pogine na cesti na kojoj će od sada biti autobusno stajalište. Ne kolodvor, ta priča je za Glinu zauvijek završena.
Grad koji nema autobusni kolodvor je, opostite na izrazu, civilizacijska zabit. Gradovi se prepoznaju po autobusnim i željezničkim kolodvorima. Tu se prati i dočekuje, grli i ljubi, maše i pozdravlja, šalju poljupci, zastaje knedla u grlu, oči se pune suzama. Onaj koji to ne treba, taj nije čovjek.
Grad koji to nema nije grad.
Glinski metuzalemi, rođeni poslije Drugog svjetskog rata, ipak su se do sada, uz spominjanje Kolodvora, mogli prisjetiti i osnovne škole u kojoj su polazili prva četiri razreda, a na čijim su hodnicima uzgajali dudov svilac !!!
Godine 1973. na južnom obodu parka izgrađena je nova zgrada Pošte, ne toliko uspješan primjer modernističke arhitekture u staroj povijesnoj jezgri. Zatim je naredne 1974. na mjestu majorove kuće, odnosno porušene stare škole, izgrađen autobusni kolodvor koji je i po svojoj funkciji neprimjeren mjestu uz središnji gradski park, a da se ne govori da je rastočio strukturu parka, da je uvukao jak promet autobusima u središte grada, da je pojačao zagađivanje zraka a posebno se arhitekturom nametnuo i izdvojio od okoline. Premda se Glina ubrzano razvijala, u sisačkom Jedinstvu od 30. siječnja 1975. objavljen je članak ‘Park umro od stida’, u kojem je upozoreno na činjenicu da park ‘u posljednje vrijeme zapuštenošću bode oči mještana, čije primjedbe na njegov izgled postaju sve glasnije’.
Predviđena poslovna zgrada na prostoru donedavnog Autobusnog će, ako ništa drugo, podebljati sloj uspomena, pa više neće biti: sjećaš se ti osnovne škole na tom mjestu … nego budućnost donosi obogaćeno pitanje: sjećaš se ti autobusnog kolodvora na tom mjestu …
Prije dva-tri dana srušena je i zadnja iluzija da bi se veliki, visoki i jaki dimnjak, na čijem je vrhu dugogodišnje gnijezdo ptica-roda, mogao konzervirati i sačuvati kao svojevrsni simbol nekadašnjeg grada. Nestao je iz panorame pogleda u nebo. Hvala, niste nam potrebne – poruka je pticama-rodama.
A one odgovaraju stihovima Riblje čorbe iz 1985. godine:
Od 6. oktobra Glinu trese buka bagera, rovokopača i pretovarenih kamiona. Čak se i zemljina utroba prepala i primirila. Što da se zamara kad ljudi odrađuju njen posao! A ona nije uspjela! Malo načela, taman dobro došlo onima koji ne vole ni sebe. 
