Zločini u Glini 1941. - 80 godina kasnije

BEOGRAD - U 47. emisiji Razbuđivanje ekipa YouTube kanala "HelmCast " ugostila je dr Milana Koljanina, istoričara u penziji koji je svoj radni vijek proveo u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu.

Milan Koljanin je Srbin koji je rođen 1953. godine u Beogradu, gdje je odrastao i školovao se. Završio je Filosofski fakultet Univerziteta u Beogradu sa najboljim ocjenama.

Krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća Milan se zaposlio i dobio od starijih kolega uputstva o istraživanju, gdje je počeo sa temama Drugog svjetskog rata: holokaust, antisemitizam, logori na tlu klero-fašističke Nezavisne Države Hrvatske i okupirane Srbije pod upravom Milana Nedića... ali i odvođenje naših interniraca u okupiranu kraljevinu Norvešku koje je nosilo šifrovano ime "Viking" 1942-1945.

Još na početku svoje naučne karijere Milan Koljanin je osamdesetih godina istraživao i pisao nekoliko naučnih radova na temu zločina u Glinskoj crkvi koji su se desili u ljeto 1941. godine. Glina je inače gradić u jugozapadnim dijelovima Banije uz granicu sa Kordunom i Bosnom.

Radi se o tome da su hrvatski fašisti (Ustaše) napravili strašan pokolj biblijskih razmjera u pravoslavnoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pošto je ideologija NDH bila zasnovana na genocidu i istrebljenju "nepodobnih naroda", gdje su pored Srba spadali i Jevreji i Romi. Kao i sam dr Koljanin navodi u emisiji, Vatikan je blagoslovio stvaranje NDH 10. aprila 1941. godine, a rimokatolički svećenici su se odmah stavili u službu gencida. Preko 1.300 fratara, župnika, biskupa je aktivno pomagalo, podstrekivalo i učestvovalo u zločinima nad Srbima tokom četiri ratne godine 1941-1945.

Takođe, Milan Koljanin je objasnio da su u samoj Glini od maja do avgusta 1941. postojala TRI POKOLjA, a dva su bila u samoj pravoslavnoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice (podignuta 1826.).

Prvi (Svetovasilijevski) pokolj se desio u noći između 12. i 13. maja 1941. godine kada je nekoliko stotina Srba gotovo cijelokupno muško stanovištvo (svi koji su imali preko 15 godina života) pohapšeno u ustaškoj raciji i pobijeni su u okolini same Gline. Ove akcije je organizovao vodio raniji glinski advokat, a kasnije i ministar u Vladi NDH Mirko Puk...

Dva mjeseca kasnije došlo je do nove racije u Glini, ali i Topuskom (Kordun) sa okolinom kada je skoro 500 domaćina dovedeno kamionima do same crkve. Tačnije oni su mučenici koji su povjerovali da će se prekrstiti u rimokatoličku vjeru i da će im to biti garancija mirnog života i sigurnosti porodice i imovine. Međutim, to je bila samo velika prevara i mamac. U noći između 29. na 30. jula 1941. ustaše sa noživima i kamama prave drugi strašan (Ognjenomarijski) pokolj kada je samo dva svjedoka preživila: Ljuban Jednak i Dušan Zlokas. S tim da je Zlokas kasnije izdan i ubijen od Ustaša, dok je Ljuban Jednak nekoliko puta svjedočio o užasu koji je preživio u crkvi.

Dr Koljanin je objasnio i postojanje trećeg pokolja nekoliko dana kasnije 4. na 5. august 1941. godine, kada su ponovo kordunaški Srbi sprovedeni do iste lokacije - Glinske crkve, ovaj put grupe su bile brojnije, skoro 1.300 Srba je dovedeno na "pokrst", gdje su takođe radili noževi i načinjen je morbidan zločin neshvatljiv zdravom ljudskom umu.

Hrvatski civili su imali radnu obavezu da pokupe leševe sa tih stratišta i da ih bace u ranije već iskopane jame. Neke od tih jama su čak zalivane sa krečom kako bi leševi što prije bili raspadnuti i uništeni tragovi zlodjela. Takođe sama crkva je poharana i srušena do temelja.

Jugoslavenske komunističke vlasti nisu dozvoljavale da se o ovome javno priča nakon Drugog svjetskog rata jer je to navodno narušavalo bratstvo i jedinstvo južnoslavenskih naroda, ali su dozvolile ekshumaciju i pohranjivanje kostiju u zajedničku grobnicu na groblju Pogledić iznad Gline. Dozvolile su da se novcem iz dijaspore šesdesetih godina obnovi crkva, ali na novoj lokaciji 350 metara dalje.
Na mjestu nekadašnje crkve i pokolja napravljen je Spomen-dom u Glini osamdesetih godina, tokom devedesetih (dok je Glina bila u sastavu RS Krajine) je započeta izgradnja Memorijalnog centra.

Međutim, pošto su hrvatske vojno-policijske snage sprovele zločinačku akciju "Oluja" u avgustu 1995. godine nikada nije došlo do šire publikacije... a hrvatske vlasti su Spomen-dom preimenovale u Hrvatski dom i tu su se održavaju razne manifestacije kulturno-zapavnog tipa. Šta više održano je i nekoliko promocija knjiga i skupova koje negiraju same zločine nad Srbima u Glini iz 1941. godine.

Dr Milan Koljanin je 2012. godine bio u Zagrebu na jednom naučnom skupu gdje su pored istoričara iz Republike Hrvatske došli i kolege iz Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Cilj je bio da sa naučne strane se objasni da je pokolja u Glini odnosno zločina zaista bilo. Tako da on očekuje ove godine da će izaći jedan zbornik radova na tu temu. On se osvrnuo da njegove kolege istoričari (naučnici) ljudi od struke, a ne politike i da oni ne negiraju zlodela u NDH i da će to doprineti lakšem sagledavanju prošlosti, kako bi razumeli sadašnjost.


Sem toga u emisiji je dr Koljanin promovisao svoju knjigu "Ustaška zverstva 1941-1942" koju je on priredio na osnovu nemačkih dokumenata, odnosno arhive policije GESTAPOa i Vojne komande u Beogradu. Knjiga je obimna i daje odličan prikaz učinjenih zala.

Takođe na kraju emisije dr Milan Koljanin je objasnio kako se njeguje kultura sjećanja. Kao odličan primjer je naveo i centar Jad Vašem u Izraelu, koji nam može poslužiti kao uzor. Naveo je i da Poljaci imaju izuzetno razvijenu kulturu sjećanja... dok je kod nas to na veoma niskom nivou. Postoji Muzej žrtava genocida koji nema dovoljno istoričara (istraživača), takođe ni sredstva od države nisu velika.

Zanimljiv podatak je to da je Brozov režim kod nas ukinuo Državnu komisiju za istraživanje ratnih zločina od okupatora i njihovih pomagača još 1947. godine (!?) pa je sve prebačeno na civilo pravosuđe, ali da je Vojnoistorijski institut malo pomogao da ove dragocjene stvari ostanu sačuvane.

{youtube}ar9wpswPup8{/youtube}