Vratio se čovjek: Nije mogao bez ljudi koje je zavolio

PETRINJA - O količini dobrih djela koje je ovaj čovjek napravio mogao bi se napisati roman ili snimiti film. Saša Umićević, petrinjski paroh, mlad čovjek prožet ritmovima novovalnih bendova s početka osamdesetih i punom posvećenosti Gospodinu u kojeg istinski vjeruje, poznat je nadaleko. U njegovim očima svi su ljudi isti, bez obzira na vjeru ili nacionalnost. Svima kojima zatreba pomoć on će dati sve što ima. Zato ga ovdašnji narod jako voli.Ako ste se, recimo, našli u bolesničkoj postelji na odjelu pulmologije u Petrinji s turobnim mislima i jedinom željom da se što prije vratite kući ozdravljeni u danima oko Božića ili Uskrsa, velika je vjerojatnost da je u vašu sobu ušao čovjek u crnom, s bradom, prigodnim darom u rukama i željom da vam Bog podari zdravje.Saša je postao legenda ovih prostora.

Ali nitko nije mogao računati na tih potresnih desetak sekundi koji su razorili cijeli grad, cijelu Baniju, uništili mnoge živote i u crno zavili Ljude. I Sašine građevine za koje se brinuo su se srušile. Nestala je sve i jedna njegova crkva, a parohijski dom u središtu Petrinje gdje je živio sa svojom suprugom i troje djece je postao opasna ruševina koja je otvorila pogledima s ulice svoju intimu. Kaos i razaranje tih dana ga je napravilo beskućnikom. Dobri ljudi su ga ugostili, ali tih prvih dana nitko nije mogao znati koliko mu je kuća sigurna i kad će se zemlja uopće smiriti. Njegovi nadređeni su ga odlučili povući iz opasnog područja. Vratii su ga u sigurnost. U njegovo rodno mjesto Ljukovo pored Inđije u Srijemu.Dobio je mau parohiju od 400 živih domaćinstava. Njegovi roditelji i obitelj su se svi radovali njegovom povratku. Dobio je sigurnost, topli krevet, hranu, zagrljaj roditelja, ali njegove misli su bile na Baniji. Razmišljao je kako je u Petrinji. Što je s ljudima? Što je s tim gradom kojeg je tako zavolio? Dva mjeseca je bio daleko, a onda se odlučio vratiti pa što god bilo. Nakon nekog vremena uspio je u Petrinji naći smještaj, veliku kuću u Radićevoj ulici gdje je napravio i privremenu kapelu sv. Spiridona – nebeskog zaštitnika Petrinje i krenuo pomagati narodu.Ovdje brine o čak 55 sela i posla je preko glave, ali duša mu je sada na mjestu. Smirila se.

Popričao sam s njim netom prije nego što će održati višesatnu molitvu – uvod u veliki blagdan Uskrs pred nama. U automobil je stavljao poklone. Igračke i lopte za djecu, a bit će i hrane, kolača i raznih darova za odrasle. Sve to od srca će podijeliti ljudima smještenim u kontejnerskom naselju na Sajmištu ove subote. Kaže mi: Cobra, Uskrs je pred nama. Sve će biti dobro. Bog će nam pomoći……

O povratku

Vratio sam se zbog ljudi. Da se ljudima pošalje poruka da ostanu na svojim ognjištima. Da ostanemo u Petrinji i u svim krajevima i da se zajedničkim snagama borimo za obnovu.Dijelili smo i teške i radosne trenutke prije ovog potresa i morao sam se vratiti.Moji roditelji su me tako odgojii. Da se ne vodim osobnim interesima već da pomognem pa ma kako to bolno bilo. Znam da su se oni radovali što sam se vratio ali ja sam samo šutio i osjećao sve veću želju za povratkom. Kad se sredila papirologija vratio sam se ovdje.

Posljedice potresa

Potres je u mojoj parohiji ostavio pustoš. Kraj oko Jabukovca i dio prema Glini je jako nastradao ali su ljudi ostali u selima. Obilazim domove, dijelim blagoslov i popisujem štetu koje su kuće pretrpjele. Recimo, u izrazito velikom selu Luščani su samo dvije kuće ostale neoštećene.Sve druge kuće su s crvenom naljepnicom. Bitno je da se narod zadrži u svojim kućama. Oni najviše žele da im se obnove odmah štale jer to im je izvor egzistencije.Što se tiče zgrade parohije u središtu Petrinje, Petrinjci znaju najviše tu kuću kao “Bombonjera” ona je neupotrebljiva. Konzervatori su je pregledali i rekli da se donja zona prizemlja neće rušiti već će se postaviti vodoravne serklaže i moderna gradnja cigla blo s tim da će zaržati prepoznatljiv vanjski izgled, a naša crkva sv. Spiridona u izgradnji je prošla bez oštećenja. Moram pohvaliti majstore koji ju grade.

Sve će bti dobro

Poručio bi Petrinjcima da ne odlaze sa svojih ognjišta. Borit ćemo se zajedno i uz pomoć plemenitih ljudi i uz pomoć Božju da ćemo se izboriti s ovim iskušenjem i da ćemo dočekati obnovu i izgraditi novu Petrinju i novi život. Sve će se jednom vratiti u normalu. Treba uvijek imati nadu. Uz zajedništvo možemo puno toga napraviti.