MAJDANCI - Najbolje je drvo, samo drvo, jedino drvo - najefikasnije zaštitno - sigurnosni građevni materijal protiv rušenja i razaranja u jakim potresima navode mjerodavni stručnjaci iz ove oblasti. U četiri mjeseca od početka katastrofalne trešnje po Banovini, o prednostima i koristima drvenih građevina u svim medijima mišljenja i iskustva iznijeli su mnogi znalci, a stanje na terenu ih potvrđuje, daje im za pravo.Jedan od takvih primjera je i (pra)stara izdužena i visoka cijela drvena kuća na kat s potkrovljem, s vanjskim hodnicima i mansardama na hrastovim potpornim stupovima, uvučena u dvorište u petrinjskim Majdancima, Ulici Stjepana Radića. Vlasnica joj je, udovica i samica Mira Vilus.
- Znala sam od ranije da ovakve građevine najbolje odolijevaju potresima, a o tome se osobno uvjerila lanjskog 29. prosinca u 12, 19 sati. U tom trenutku nalazila sam se na katu kuće koja se nevjerojatno tresla, ljuljala i škripila, kao da je stenjala, ali nije se dala. Padali su predmeti, unutarnja žbuka se lomila, a kada se jakih 6,2 stupnja smirilo, moja „starica“ je ostala na svome mjestu, bez ijedne veće i opasnije posljedice - vlastito iskustvo iz najstrašnijih sekundi u životu prenosi za "PS Portal" umirovljena službenica Gavrilovića, udovica od 1999. godine.
- Predobra je, prekrasna, zahvalna i korisna, volim je izuzetno. Ljeti zbog ugodne hladovine, a zimi posebne topline uz minimum grijanja. Prostrana je i funkcionalna, lijepa i posebna sa svojim nosivim hrastovima stupovima i sve što oni drže - s puno ljubavi svoj dom opisuje ova 76-godišnja Petrinjka.
Službeni statičari i posebno još, kao dodatno stručno mišljenje, iskusni građevinci na Mirin poziv potvrdili su da je njen dom u cijelosti stabilan i siguran, jedino treba sanirati mjestimične napukline po zidovima, uglovima i stropu…
Zanimljiva je povijest ove građevine, sagrađene 1904. za obitelj Schreiber, austrougarskog oficira i suprugu mu slikaricu. 50-tih godina prošlog stoljeća za svoju obitelj kupio je Vaso Vilus, petrinjski trgovac sa zanatom završenim u Budimpešti. Gđa Mira ovdje je došla udajom za Mišu Vilusa, službenika gradske uprave, a od njegove smrti udovički skrbi 22 godine.
„Na daljinu“ je povezana s kćerkom Goranom, profesoricom engleskog i talijanskog jezika, udanom i s obitelji u Švedskoj, iz koje majka i baka fotografije najmilijih drži na glavnom zidu svoga novog smještaja.
- U najtežim danima poslije glavnog potresa privremeno sam se skrasila u Baptističkoj crkvi Petrinje, u sigurnosti njihove kuće provela neprekidno mjesec i pol, a zatim su mi dobri ljudi ove Crkve u dvorište dovezli, postavili i sve priključke montirali u kontejner- kućicu. Uz potpune uvjete života sada u njoj mirno i bez straha od neprekidnog podrhtavanja tla provodim dane i noći, u drvenu ljepoticu rijetko ulazim -veli gđa Mira.Provela nas je, ipak, kroz unutrašnjosti 117 - godišnjeg zdanja, uz pohvalu i sjećanja na svako mjesto. Sada još ne zna kako se sanirati postojeća oštećenja i hoće li se uopće vratiti u drveni dom. U kontejneru u dvorištu dobivenom na neograničeno korištenje ima puni komfor, sama kuha prilagođeno svojoj šećernoj bolesti, gleda televiziju, telefonom se čuje sa svojim Šveđanima, a sve slobodno vrijeme provodi u čitanju, najviše i najradije Biblije.
- Bog je jedini, voli svakog čovjeka! A baptisti Petrinje i njihovi prijatelji, volonteri i suradnici pomogli su mi, uz zahvalnost do kraja života- zaključila je Petrinjka iz Majdanaca, s neugodnim iskustvom razornog potresa u staroj, ali sigurnoj hrastovoj kući iz čak 1904. godine.
Autor i fotografije: Antun Petračić Toto; PS Portal
