Isječci sjećanja (45): Ko su đaci na fotografiji uz tekst "Prezimena u selima Borojevići, Komogovina i Mečenčani"

Nakon pojave priloga u „Isječcima sjećanja (44)“, na ovom portalu, u kome navodim prezimena u banijskim selima Borojevići, Komogovina i Mečenčani, i fotografije nekadašnjih đaka Osnovne škole u Komogovini, zvalo me nekoliko zemljaka i pitalo zbog čega nisam naveo njihova imena i prezima.

Ne znam zbog čega nisam. Možda i zbog toga što su to mlađe generacije od moje pa ja mogu tek nešto po sjećanju...

Fotografiju članova Đačke poljoprivredne zadruge (jedne od tada najboljih u Hrvatskoj) snimio je Zoran Kajgana, tada, uz suprugu Dragu, učiteljicu, učitelj u Komogovini. Osnivač i voditelj te zadruge.

Na fotografiji su đaci rođeni 1946, 1947. i 1948. godine. I ja sada navodim imena i prezimena onih koje znam. Uz priznanje da ću možda kod nekih i „promašiti“, a za neke nisam siguran ko su pa ih nisam ni spomenuo.

A mi (zaista, sve navodim po sjećanju, pa se izvinjavam onima koji su mi se nenamjerno „smetnuli“ s uma) koji smo rođeni: 1943. godine: Dušanka Dabić (Stevćeva, iz Komogovine), koja je bila jedini đak šestog razreda; 1944. godine: Vukašin Dabić i moja malenkost (obojica iz Komogovine), jedini đaci petog razreda; 1945. godine: Ranko Dabić (Milana Pilipovog), Mara Plavljanić, Dušanka Dabić (Petra Milćevog, iz Komogovine; ovo navodim, u stvari to – ko je čiji, ali i po špicnametima, zbog toga jer ih ima više istog imena i prezimena, a da se neko ne bi naljutio – i mene su zvali Miloš Joce Romnog), Ljuba Rajšić, Nada Očigrija (iz Borojevića) i možda još neko, đaci četvrtog razreda...

Svi mi koje sam upravo naveo već smo bili otišli iz komogovljanske škole kad je fotografija snimljena.

Dakle, na fotografiji su:

– čuče, lijevo: Ranko Dabić (Milana Uglješe) i Mile Trninić; čuče, u sredini: Slavka Dabić (sve troje iz Komogovine), djevojčice do Slavke ne mogu da se sjetim, Milena Kajgana (iz Borojevića, koja još nije bila krenula u školu, ćerka naših učitelja), djevojčice što čuči do Milene ne sjećam se, a tako mi je poznata; čuči, sasvim desno: Branko Kordić (iz Borojevića);

– Dragan Kordić hrani ovna, a Jovan Ilibašić (obojica iz Komogovine) i Žarko Kajgana (iz Borojevića, u mornarskoj majici) drže ovce;

– stoje, slijeva: Savo Borojević (iz Borojevića), mislim da je sljedeći Branko Kladarin, ali nisam baš najsigurniji (iz Borojevića), Radomir Kordić (iz Komogovine), Grozdana Žižak (iz Komogovine), Branka Kordić (iz Borojevića), Smilja Kordić (iz Komogovine), ne znam čija je glavica što viri iza Dragana, Đuro Rajšić (iz Borojevića), ispred Đure je Ankica Kordić (iz Komogovine), Stevo Rajšić (iz Borojevića), do Steve je Đuro Kladarin (iz Borojevića), iza Đure je Milan Doronjga (iz Borojevića), do Milana je Božo Trninić (iz Komogovine), ispred Bože je Dragan Očigrija (iz Borojevića), Danica Trninić (iz Komogovine), sljedeću djevojčicu znam a u stvari ne znam, do nje je Ankica Zebić (iz Komogovine) i do Ankice je, a iza Žarka, Ranko Borojević (iz Borojevića).

I još jednom se izvinjavam onima koje nisam prepoznao ili sam ih „pogrešno“ prepoznao.

Fotografija je inače snimljena u školskom dvorištu, na istočnoj strani škole. Tu je bio mali rasadnik s voćkama gdje smo učili kalemljenje, a sijali smo i kukuruze. Niže škole, sa sjeverne strane, bio je peradarnik s najkvalitetnijim kokošima tog doba. I ovce sa slike bile su rasne. Na prostoru na kome stoje đaci, kasnije smo uredili igralište za odbojku, nabavili mrežu i loptu, udarili kestenove stupove i ponekad bi se uveče igralo do neko doba noći. Isto tako tu smo, kad ništa nismo radili, igrali fudbal na male goliće.

Bilo je to vrijeme kad je u Komogovini i Borojevićima bilo djece i za dvije školske smjene. Da bi prije devedesetih godina školu polazilo jedno dijete...

A to je već neka druga priča.