Volonteri su mi vratili vjeru u ljude

DONJE SELIŠTE - Zbog zagrebačke adrese i banijskih korijena, 36-godišnji Mirko Sužnjević je u 2020. godini svjedočio trima velikim potresima. Onaj najrazorniji, koji je prošlog utorka oko podneva zatresao Glinu, Petrinju, Sisak i okolna mjesta, tog je docent sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) zatekao u glinskom selu Donje Selište. Tamo je, zajedno sa suprugom i malenim sinom, provodio praznike kod majke. Za razliku od kuća najbližih im susjeda i stanovnika okolnih sela, na njihovoj nije zabilježena veća šteta, a nakon što se uvjerio da mu je ostatak familije živ i zdrav, Mirko se bacio na preslagivanje popadalih crijepova.

- Kada sam popravio naš krov, došao sam na ideju da nekako pomognem starijim ljudima koji čine većinu stanovništva Banije. Poslao sam poruku svojim prijateljima iz Baranje i s Korduna, zamolio ih da skupe par majstora i dođu da zajedno prođemo po terenu i popravimo crijepove gdje god je to bilo moguće. Sljedećeg dana je došlo pet momaka iz Borova, Ludbrega i Koprivnice. I tako je sve krenulo - govori nam Mirko Sužnjević, u čijem glasu se, šest dana nakon razornog potresa, isprepliću umor i naleti adrenalina.

Zahvaljujući aktivističkom iskustvu, koje je stekao kroz rad Omladinske mreže Srba u Hrvatskoj, i društvenim mrežama, na kojima ovaj Banijac svakodnevno objavljuje pregled situacije s terena, Mirko je u danima nakon potresa okupio 30-ak mladih volontera iz različitih dijelova Hrvatske. Do današnjeg dana iza njih je 50-ak saniranih krovova, na desetke ljudi kojima su pružili pomoć u vidu paketa hrane, higijenskih i medicinskih potrepština, osam kamiona građevinskog materijala čiji su dolazak koordinirali s drugim volonterima, nekoliko podijeljenih agregata i kontejnera te jedna kamp-kućica.

- Kako smo osigurali kućicu? To vam u ovom trenutku ne mogu reći. Počeli su me sumanuto zvati ljudi, što preko društvenih mreža, što preko SNV-a, i nuditi mi od igle do prikolice. Do danas nisam uspio izbrojati sve poruke i pozive - govori Mirko, koji je proteklih dana s volonterima obišao Majske Poljane, Dragotinu, Hajtić, Selište, Ravno Rašće, Drenovac, Trtnik, Mali Gradac, Donji Klasnić, Bijele Vode i druga banijska sela.

Zbog nadolazećeg kišnog vremena, prva grupa volontera primarno je bila fokusirana na popravljanje krovova i dimnjaka. Tako su prvoga dana nakon potresa pružili pomoć dvama samačkim domaćinstvima: baki Milki iz Selišta srušili su dotrajali dimnjak, a Miri iz Dragotine su pomogli i sa seljenjem namještaja iz kuće u garažu, gdje se osjećala sigurnije. Narednog dana pridružilo im se sedam članova Akademskog udruženja srpske omladine "Josif Runjanin", te veća grupa volontera s kojom je došao i Aleksandar, stručnjak za visine, kako ga naziva Mirko. Zahvaljujući Aleksandrovom alpinističkom iskustvu, uskoro su "zakrpali" ogromnu rupu na krovu starijeg bračnog para Košutić iz sela Hajtić.


- Pomagali smo svima redom. Kako nam se tko javljao, tako smo odlazili na teren. Recimo, jedno jutro smo pomagali vojnom invalidu, a koji sat kasnije smo se uputili u selo Ravno Rašće, gdje većina kuća više nije za život. Tamo smo zatekli strašan prizor, grupu uznemirenih ljudi koja nije prestajala zapomagati. Jednoj baki i djedu smo pokušali sanirati krov, ali je stanje bilo toliko loše da smo prvo morali urediti pomoćni objekt i u njega im prebaciti najnužnije stvari - prepričava Mirko Sužnjević, kojeg je najviše potresao prizor koji je u tom selu zatekao u kući Draginje Demonje.

- Bio sam na rubu suza jer mi je na prvu bilo jasno da je riječ o siromašnoj ženi koja je imala težak život, koja je u kratko vremenu ostala bez sina i muža i kojoj je potres sada uništio i ono malo što je imala. Napukao joj je vanjski i urušio se unutarnji pregradni zid. Sve je bilo prepuno šute, pa je tri dana spavala na verandi i smrzavala se. Budući da njena kuća više nije bila adekvatna za život, osigurali smo joj kontejner i agregat.

Pomoć Baniji uskoro je stigla i s Mirkovog matičnog fakulteta. Naime, brojim volonterima na terenu pridružilo se pet studenata FER-a, a dekan Gordan Gledec i prodekan Mario Vražić ekspresno su pronašli električara, platili potreban materijal i tako omogućili da parcela gospođe Draginje u Ravnom Rešću ponovno bude priključena na struju. Akciji su podržale i bivše i sadašnje profesorice s FER-a koje su joj uplatile 6000 kuna, a s tog su zagrebačkog fakulteta uskoro stigli još jedan agregat te solarni punjači za mobitele.

- Na samu Novu godinu našem timu se pridružio kolega s Građevine koji radi u Francuskoj, a broj volontera se povećao do te mjere da sam se morao preorijentirati u koordinatora cijele akcije. Paralelno sam obilazio sela, starijima dijelio trakice za glukometre, pomagao im da prijave štetu preko aplikacije i dočekivao građevinski materijal, koji nam je u prvom navratu stigao od SNV-a - kaže aktivist Omladinske mreže, kojeg su u neradnim danima obradovale i druge vrijedne donacije.

Pored kamiončića, koji im je ustupio načelnik Krnjaka Dejan Mihajlović, na Baniju je uskoro stigla velika donacija iz Slavonskog Broda.

- Riječ je o ljudima koji su me pronašli preko jednog Facebook-prijatelja i istu nam večer dostavili ni manje ni više nego četiri kamiona puna građevinskog materijala. Tako smo u fantastičnoj atmosferi novootvorenog privremenog stovarišta za građevinski materijal kraj glinske veterinarske stanice popili par viljamovki, ali to mi je bilo draže nego da sam pio koktel u najboljem zagrebačkom kafiću - kroz smijeh nam prepričava Sužnjević i dodaje da volonterima na terenu najveće probleme zadaju loši vremenski uvjeti i nedostupnost pojedinih zaseoka.

- Jednostavno, sela su poluprazna i teško je znati ima li u svakom sokaku nekoga i da li taj sokak uopće igdje vodi. Riječ je o području na kojem vam ne mogu pomoći ni Google mape. Velike probleme nam zadaje i blato, zbog čega s konvencionalnim vozilima kakvim raspolažemo ne možemo doći do dijela kuća.

Prema Mirkovim riječima, aktivisti koji obilaze sela oko Gline su trenutno preplavljeni hranom, odjećom i medicinskim materijalom, a u ovom momentu su im najpotrebniji blokovi za obnovu dimnjaka te cement, cigle i crijepovi. Smatra da je rad volontera bio neizmjerno važan u prvim danima nakon potresa i da je sad došlo vrijeme da institucije saniraju ostatak štete.

- Volonteri su odradili ogromnu količinu posla, prije svega jer institucije nisu funkcionirale prva dva dana nakon potresa. Svim aktivistima, kojih je bilo toliko da im nisam svima uspio zapamtiti imena, dugujem ogromnu zahvalnost jer su došli obavljati teške i prljave poslove iako to nisu morali. Svi ti susreti, dobrota i velikodušnost su mi vratili vjeru u ljude - govori Mirko Sužnjević.

- Sada su na terenu vatrogasci, koji idu od kuće do kuće i sklanjaju oštećene dimnjake, a cijelo područje obišli su i pripadnici Crvenog križa. Što se mene tiče, paralelno ću s pripremama za predavanja na fakultetu koordinirati i usmjeravati ljude dok god to bude potrebno - zaključuje on.