POTRES UPOZORAVA NA OPREZ: Hoće li Hrvatska zaista napraviti odlagalište radioaktivnog otpada na trusnoj Baniji?

Mučni prizori razrušene Petrinje i okolnih banijskih mjesta obišli su svijet. Mjesta koja su prije potresa još od rata bila potpuno zanemarena sada su razorena, a u situaciji u kojoj se nitko ovih dana ne može dobro osjećati, otvorila se još jedna – za mnoge – bolna tema.

Hoće li Hrvatska zaista napraviti odlagalište radioaktivnog otpada na trusnom području, kako je planirano, pitanje je koje će, barem zasad, ostati neodgovoreno.

Kao zemlja članica Europske Unije, Hrvatska ima obvezu uspostaviti Nacionalni program za zbrinjavanje radioaktivnog otpada (RAO) i istrošenog nuklearnog goriva (ING). Osim toga, Hrvatska ima obvezu zbrinuti polovicu RAO-a i ING-a iz Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji, za što ima vrlo kratak rok – i tu dolazimo do problema.

Vladina planirana lokacija za skladištenje radioaktivnog otpada je bivša vojarna Čerkezovac u Općini Dvor, u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Upravo zbog te lokacije godinama su bijesni mnogi građani Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Stratešku studiju za nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva objavila je u siječnju 2016. godine tvrtka Ekonerg ovlaštena od strane vlade. Voditelj izrade studije je Vladimir Jelavić, Ekonergov direktor Odjela za zaštitu okoliša i održivi razvoj koji je od 2004. do 2005. radio u Sloveniji kao predstavnik Hrvatske elektroprivrede u dvočlanoj upravi Nuklearne elektrane Krško. Valja naglasiti da je Jelavić također bio potpisnik sporne studije o utjecaju na okoliš tvornice kamene vune Rockwool u Pićanu u Istri. Građani su prosvjedovali pozivajući se na iste konvencije i prava zajamčena zakonom kao što to sada građani čine s Čerkezovcem. Trakavica oko tvornice vune trajala je 11 godina, a Općina Pićan na kraju je odustala od najavljene tužbe. Sanja Frankola Jadrejčić, aktivistica udruge „Naša zemlja“ koja je neprestano prosvjedovala zbog utjecaja tvornice na okoliš i zdravlje ljudi kazala je 2016. godine za Globus kako su se nagodbi protivili, ali da je općinu tako savjetovao odvjetnički ured.

U Strateškoj pak studiji za Čerkezovac je, između ostalog, analizirana potencijalna opasnost od potresa za planirano skladište radioaktivnog otpada.

Čerkezovac nalazi se na južnim obroncima Trgovske gore, jugozapadno od grada Dvora na udaljenosti od 5,8 kilometara zračne linije. Najbliže veće naselje je Novi Grad, nekadašnji Bosanski Novi, u Bosni i Hercegovini, udaljen 4,3 kilometra zračne linije. Obližnji veći gradovi na udaljenosti zračnom linijom su Hrvatska Kostajnica (27 km), Glina (40 km), Petrinja (48 km) i Sisak (50 km) – gradovi koji su ovog tjedna pogođeni razornim potresom, iza kojeg je slijedilo još dvjestotinjak slabijih potresa (samo tijekom jučerašnjeg dana njih osamdesetak).

Ljestvice za određivanje makroseizmičkog intenziteta najčešće imaju 12 stupnjeva, a svaki stupanj opisuje tipične učinke potresa te jačine. Primjerice, prvi stupanj jakosti potresa su nezamjetljivi potresi koje bilježe samo seizmografi, dok je dvanaesti stupanj velika katastrofa. Najčešće ljestvice u upotrebi su MCS (jednostavna), MSK (složena) te EMS (vrlo složena, detaljna).

U navedenoj Strateškoj studiji tvrtke Ekonerg, koju Jelavić potpisuje, za analizu dosad poznatih potresa u ovom epicentralnom području korištena je MCS ljestvica. Dakle, jednostavna ljestvica. Analizirano je šest značajnijih potresa u posljednjih stotinjak godina. Potresi su bili najviše magnitude 4,7, a samo u potresu iz 1909. magnituda je iznosila 6 prema Richteru. U tom dokumentu se tvrdi kako prema studiji Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu iz 2014. godine niti jedan od navedenih potresa u ovom epicentralnom području ne bi uzrokovao štete na lokaciji Čerkezovac skladištenjem radioaktivnog otpada.

Zanimljivo je kako studija PMF-a iz 2014. naziva “Procjena seizmičkog hazarda za šire područje Zrinske gore” na koju se Jelavić poziva nije javno dostupna čime se krše zakonski zajamčena prava na informacije. Na web stranici Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško dostupan je tek sažetak preliminarne studije odnosno PowerPoint prezentacija na 11 stranica koju potpisuje Marijan Herak, jedan od autora studije iz 2014. godine.

Herak u zaključku tog „sažetka“ navodi kako se radi o objektu za koji potresi igraju jaku ulogu u njegovoj sigurnosti. Ističe kako će biti "potrebno pratiti regionalnu i lokalnu seizmičnost, a kako u blizini nema seizmoloških postaja to nije moguće napraviti na potrebnoj razini preciznosti". Također, piše kako u studiji nije u obzir uzet seizmogeni potencijal rasjeda na tom području pa se postavlja pitanje zašto Jelavić tako važne informacije nije istaknuo u Strateškoj studiji nego je napisao kako se, zaključno, “referentna lokacija Čerkezovac nalazi u slabije seizmičkom području gdje na potresnu opasnost više utječu potresi iz regionalnih i lokalnih epicentralnih područja”. U međuvremenu, od ovih Herakovih opažanja, postavljena je seizmografska postaja na lokaciji Čerkezovac i ona je uključena u nacionalnu mrežu s ciljem da se rezultati preliminarnih mjerenja i očitanja iskoristite za izradu seizmotektonske studije i detaljnijih analiza potresne opasnosti.

Recentni potresi u Petrinji i okolici mogli bi dati drugačiju sliku, suprotnu od do sad analiziranih predviđanja. Prema podacima Seizmološke službe pri geofizičkom odsjeku PMF-a 28. prosinca u 06 sati i 28 minuta dogodio se jak potres s epicentrom kod Petrinje koji je prethodio razornom potresu 29. prosinca u 12 sati i 19 minuta, magnitude 6,2 prema Richteru te intenziteta u epicentru VIII-IX stupnjeva EMS ljestvice. Razvidno je da se radi o potresu za dvije magnitude jačim od analiziranih potresa iz Strateške studije.

Nadalje, u Strateškoj studiji Jelavić navodi kako “za recentni strukturni sklop Trgovske gore nema puno publiciranih podataka niti su na tom području izvođeni specijalistički radovi iz područja strukturne geologije”. Uz to, kazuje kako na “padinama ovog tipa reljefa dominantan utjecaj imaju padinski procesi spiranja, jaruženja, osipanja i urušavanja”.

“Bez obzira na to što su padine užeg područja lokacije Čerkezovac svrstane u kategoriju uglavnom nepogodnih padina, zbog malih nagiba, ne očekuje se razvoj značajnijih padinskih procesa koji bi mogli ugroziti fizički integritet postojećih i planiranih građevina”, piše Jelavić. Dodatno, navodi kako prisutni pukotinski sustavi i varijabilnost nagiba slojeva ukazuju na tektonsku poremećenost naslaga, no ni u tome u Ekonergu očigledno ne vide problem.

Jedan od građana Hrvatske Kostajnice koji se već godinama oštro protivi skladištenju radioaktivnog otpada na trusnom tlu je Daniel Pavlić. Njegova udruga KAOS – Kostajnička alternativna scena upozoravala je da na spornoj lokaciji postoje jaki horizontalni i vertikalni rasjedi. Upozoravali su posljednjih godina i putem udruge Ekološka kulturna scena.

„Pisali smo Agenciji za zbrinjavanje otpada, raznim ministarstvima, no odgovori su izostajali ili su bili u formi da se sve to stručno provodi. Jedan od posljednjih obraćanja je bio Svjetskoj agenciji za nuklearnu sigurnost u Beču, koja nam je napisala da se za sve detaljne informacije obratimo Agenciji koja doslovno radi po svome i želi na silu staviti taj otpad na Baniju. Čak smo zajedno sa stručnjacima iz BIH proveli studiju u kojoj se, između ostalog, spominje mogućnost potresa. Studiju je pripremao profesor Rudarskog fakulteta iz Sarajeva Edin Delić, koji nam je bio oslonac i adut struke“, ističe Pavlić za naš portal.

Agencija je, kaže, više puta na Baniju dolazila praviti razne javne tribine, no „to je bilo sve po njihovom scenariju“.

„Stanovništvo je imalo jasan stav da ne želi otpad, no Agencija je to samo zabilježila i to je ostalo kao mrtvo slovo na papiru. Kasnije je Agencija nudila općini i školi organizacije izleta, nabavku računalne opreme, što je po nama neka vrsta 'potkupljivanja'. Čemu na taj način podilaziti lokalnom stanovništvu ako je već taj otpad dobar i siguran, kako se predstavlja?“, pita se Pavlić, no, nije izgledno da će valjani odgovor ikad dobiti.

Naš sugovornik tvrdi kako se vlada uporno oglušuje na Arhušku konvenciju (Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša op.a.).

„I stanovništvo mora sudjelovati i odlučivati. Kada se stanovništvo odlučilo protiv, oni su se 'sprdali' s lokalnim stanovništvom tumačeći tu odluku kao Notinmybackyard efekt. Čak smo našli da su u jednoj studiji opisali kako ovdje živi puno neobrazovanog stanovništva“, ogorčen je Pavlić.

Dodaje kako vlada ignorira i Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (ESPO). Logično je ovom hrvatskom državljaninu, s obzirom na blizinu granice s BIH, da su u strateške planove trebali uključiti i susjednu državu. No, to se nije dogodilo. U travnju ove godine, prenosi portal Novosti, ministar vanjske trgovine BiH Staša Košarac sazvao je hitni sastanak i kazao da će BiH pokrenuti međunarodni arbitražni spor ukoliko će Hrvatska inzistirati da odlagalište za radioaktivni i nuklearni otpad bude na Trgovskoj gori.

Iz tvrtke Ekonerg 2016. godine vrlo šturo su u službenom dokumentu naveli kako se „Republika Hrvatska u ovom postupku u svemu pridržava relevantnih međunarodnih konvencija kao što su ESPO konvencija odnosno odgovarajući Protokol o strateškoj procjeni okoliša u vezi s tom konvencijom, Aarhuška konvencija i sl. Isto tako Republika Hrvatska postupa u skladu s EU regulativom koja je u potpunosti prenesena u zakonodavstvo Republike Hrvatske.”

I gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović, kojeg ovih dana gledamo na televizijskim ekranima u svim informativnim emisijama, godinama se protivi skladištenju otpada na Čerkezovcu. Upozoravao je i kako odlagalište otvara brojne diplomatske probleme sa susjednom BIH. Tada mu je Jelavić odgovorio kako je “u vezi s tim Republika Hrvatska obavila upoznavanje s projektom predstavnike Bosne i Hercegovine sukladno navedenim konvencijama i Protokolu“ te zaključio kako „ne postoje u vezi s tim nikakvi diplomatski problemi s Bosnom i Hercegovinom”. No, danas vidimo da to baš i nije slučaj.

Dumbović je također konstatirao, govoreći o zdravlju ljudi, kako “lokacija Trgovske gore nije adekvatna jer se u neposrednoj blizini nalaze urbana područja, odnosno gradovi i općine zračne linije i do dva kilometra“.

„Trgovska gora je trusno i nesigurno područje za koje postoje dokazi o velikoj mogućnosti od prirodnih nepogoda kao što su potresi i pomicanje tla“, objašnjavao je gradonačelnik Petrinje.

Jelavićev odgovor je, imajući u vidu sve gore navedeno, gotovo nadrealan: “Kada se govori o skladištu ili odlagalištu udaljenost od dva kilometra se ne može tretirati kao 'neposredna blizina' nego kao šire lokalno područja. Neposredna blizina bi bilo područje na udaljenosti od nekoliko desetaka ili maksimalno nekoliko stotina metara, međutim i u tom području ne može se govoriti o nekom mjerljivom utjecaju na zdravlje. Detaljna argumentacija će biti dio Studije o utjecaju zahvata na okoliš koja će uključiti sve aspekte utjecaja pa i potencijalni utjecaj na zdravlje. S geološkog i seizmološkog gledišta Trgovska gora je vrlo kvalitetna lokacija. Geološke strukture koje tamo postoje ne mogu generirati ozbiljan potres, a utjecaj potresa iz udaljenih epicentralnih područja je lako kompenzirati odgovarajućim projektnim rješenjima.”

Što se na Čerkezovcu trenutno događa, u kojoj je fazi plan izgradnje odlagališta – tvrdi Pavlić – nitko ne zna.

“Mi smo kao udruga tražili službenim dopisom da nam se bivša vojarna Čerkezovac da na korištenje za razvoj kontinentalnog turizma, kampova, proizvodnju zdrave hrane, za likovne kolonije kako to rade sve razvijene države poput Njemačke, Italije, Norveške, Danske… No, Ministarstvo državne imovine nam uopće nije ni odgovorilo na dopis. U Čerkezovac ne možete ni 'prismrditi' jer tamo je straža, a okolica može biti i minirana, to nitko ne zna. Što je tamo i u kojoj fazi, nemamo pojma“, kazao je.

Upitali smo ga nada li se da će vlada nakon razornih potresa u Petrinji i okolici odustati od plana skladištenja radioaktivnog otpada na trusnom tlu.

„Zaista bi svatko normalan odustao, no shvaćam da je puno novaca uloženo u pripreme i teško da sad mogu odustati jer trebaju opravdati financije. Sve se vrti oko love, a za ljude - koga briga. Tko zna, svašta se u ovoj godini desilo, pa možda i shvate da je tamo nemoguće odlagati opasne otpade, pogotovo radioaktivne. Ova brazda je kao bure baruta. Valjda su to shvatili iz ovih nemilih događanja“, zaključio je.