će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
BEOGRAD - Jedan od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih prošlog vijeka desio se u ranim jutarnjim časovima 22. avgusta 1991. kada su pripadnici hrvatskog MUP-a i ZNG-a, ničim izazvani, u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali“ kroz srpska sela: Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani, nasumice pucajući na lokalno stanovništvo, kojom prilikom su ubili 15 civila, prosječne starosti 48 godina, i više desetina ranili.
U njihovom krvavom pohodu na srpska sela zaustavili su ih mještani sela Brđani, koji su se, čuvši pucnjavu kroz druga sela, na brzinu organizovali i postavili uspješnu zasjedu.
Najmlađa među ubijenima je Željka Boinović (23), po zanimanju tekstilna radnica, koja je upucana kroz prozor u kući njenog djeda Miloša Vraneševića u Trnjanima. Svi ubijeni, osim Željke, bili su oženjeni. Iza njih je ostalo 32 djece, 18 sinova i 14 kćeri.
Zoran Vranešević (26), sin ubijenog Mladena Vraneševića (53), krenuo je ocu na sahranu iz Beograda, gdje je radio kao policajac, na koju nikad nije stigao. Četvorica pripadnika rezervnog sastava hrvatske policije zaustavili su ga na punktu u Odri, zatim uhapsili, priveli i usmrtili sa tri metka i ostavili na obali Save kod Starog mosta, gdje je pronađen nakon pet dana.
Poslije ovoga događaja Srbi iz capraških srpskih sela više nisu odlazili na posao u Sisak, već su organizovali odbranu svojih sela i kuća, a uskoro su formirali i opštinu koju su nazvali Caprag1, po području na kojem se nalaze pomenuta sela, sa sjedištem u Gradusi, koja je bila u sastavu RSK.
Do sada niko nije krivično odgovarao za zločin u capraškim selima. Krivičnu prijavu, podnesenu od strane porodica ubijenih protiv četvorice “zengovaca” zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, Županijsko državno tužilaštvo u Sisku odbacilo je u septembru 2006. uz obrazloženje “da su njihovi rođaci ubijeni u oružanom sukobu između paravojnih grupa tzv. SAO Krajine i Hrvatske vojske ili su kolateralna šteta tog oružanog sukoba”.
Tužbe za naknadu štete porodica ubijenih hrvatski sudovi su odbili zbog zastare i nedostatka dokaza o sudjelovanju pripadnika HV-a u štetnom događaju, s tim da su porodice državi dužne naknaditi parnične troškove koji se kreću i do više hiljada evra.
Neki od tih postupaka, dospjeli su i pred Evropski sud za ljudska prava u Strasburu, ali ih je sud odbacio zbog proteka roka od 6 mjeseci između “posljednje istražne radnje ili njihova saznanja o neefikasnosti istrage na nacionalnom nivou” i podnošenja zahtjeva tom sudu.
Prema Veritasovim podacima, u Sisku i okolnim mjestima, u ljeto i jesen 1991. godine, likvidirano je najmanje 118 lica srpske nacionalnosti, od čega 97 civila, od kojih je 11 žena. Od ukupnog broja likvidiranih tek ih je 40 sahranjeno a za posmrtnim ostacima ostalih i dalje se traga.
[1.] Logor Caprag: ustaški koncentracioni logor blizu Siska, gdje su u početku uglavnom dovođeni sveštenici Srpske pravoslavne crkve i članovi njihovih porodica, a kasnije i ostali Srbi, koji su deportovani u Srbiju. Logor je postojao od jula do septembra 1941. godine.