Rekli ste kako ne želite da Petrinja postane mjesto za izljev svih državnih i širih frustracija. Na što ste to mislili?Ne želim da Petrinja bude destinacija za sve frustracije, odakle god dolazile. Dobivamo previše vlakova bez voznog reda na ovo područje. Bez ikakve strategije, bez ikakve komunikacije s ljudima, i to je “prisila” koja se nameće Petrinji i u slučaju azilanata i odlagališta nuklearnog otpada. Rat je puno toga devastirao, devastirani su međuljudski odnosi, infrastruktura, a o socijalnoj, društvenoj i ostalim odnosima ne govorimo. Stoga nije u redu i pošteno da budemo “rješenje” novih državnih problema
Pridružili ste se „zelenim prslucima“ te ste odavno protiv odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. U pogledu Prihvatilišta za azilante niste načelno protiv, no rekli ste vam smeta taj nonšalantni odnos države prema mještanima. Što je krivo napravljeno, po vama, i mislite li da će se država predomisliti?
Naravno, ako u naš kraj s mnogim tvrtkama koje su propale, poput Željezare i Rafinerije Sisak, Gavrilovića i Slavijatransa, gdje je radilo više od 30.000 ljudi, planiraju migrantski centar, postavlja se pitanje koji darovi dolaze od države? Jesu li to darovi koji unapređuju ekološku proizvodnju nuklearni otpad i prihvatilište za azilante. Država treba objasniti što mi time zapravo dobivamo, osim onog što bismo trebali dati poruku da smo civilizirano mjesto koje je uvijek imalo svoje gostoprimstvo i obzira prema svakom čovjeku, jer i sami imamo tešku sudbinu. Sve teške sudbine su razumljive, ali u tim sudbinama treba zajednički regulirati odnose i buduću kvalitetu života.
Dok stiže odlagalište i prihvatilište – to se razvija brzo, no kad su u pitanju ključni infrastrukturni projekti na vašem području to ide jako spor?
„Zeleni prsluci“ su normalna pojava, htjeli smo poručiti da smo protiv odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Ako Vlada RH sve ovo želi „uvaliti“ nama bez dogovora i zajedničkih interesa, pa neka onda Sisačko moslavačku županiju proglasi neperspektivnim područjem.
