ŠABAC - Prije dvije godine, nažalost, preminula je Marijana Borković, Banijka velikog srca. Njeni prijatelji i kolege iz Koalicije udruženja izbjeglica i Udruženja Novo ognjište prisustvovali su parastosu u hramu Sveto oca Nikolaja u Klenku. Poslije su zajedno sa njenim sinom obišli grob pokojne Marijane, na Novom groblju u Šapcu.
Marijana je rođena 20.03.1963. u Sisku. Studije za socijalnog radnika završila je u Zagrebu. Po završetku fakulteta zasniva radni odnos u rafineriji Sisak, gdje ostaje da radi do izbijanja rata 1991. godine. Te godine brutalno vrijeđana i istjerana iz stana od strane Hrvata bježi iz Siska sa sinom Dušanom od 6 godina u Dvor na Uni, gdje započinje svoj novi život. Zapošljava se u policijskoj stanici na određeno vrijeme i istovremeno kao veliki humanitarac i emotivac uključuje se u Kolo srpskih sestara gdje aktivno učestvuje. Pošto ostaje bez posla seli se iz Dvora u Novi Grad.
Godine 1995. rađa sina Nikolu i sa dvoje djece, teže povrijeđena, u koloni dolazi u Srbiju. Svoj novi izbjeglički život započinje u Barajevu i zapošljava se u Gerantološkom centru gdje radi sve do 2003. godine kada saznaje da boluje od teške bolesti. Kako je za "Srpsko kolo" rekao njen prijatelj Jovan Dobrijević ni nakon operacije i bolesti nije klonula duhom.
– Aktivno je učestvovala u svim aktivnostima Uduženja Banija iz Beograda. Ostvaruje se kao izvođač i vođa Ženske pjevačke grupe Banija sa kojom učestvuje i postiže velike uspjehe na mnogim skupovima. Jedan je od osnivača udruženja Novo ognjište kao i ženske pjevačke grupe Una iz Barajeva. Uvijek su osvajali prva mjesta – rekao je Jovan Dobrijević predsjednik Udruženja Novo ognjište.
Marijanini prijatelji i kolege, rado su pričali o njoj. Pored nabrajanja njenih mnogobrojnih aktivnosti i talenata svi su se složili da je bila izuzetan čovjek. To je i potvrdio njen stariji sin Dušan.
– Uvijek je više vodila računa o drugima, nego o sebi. Žrtvovala se mnogo za sve, a slabo joj je to bilo vraćeno. Učestvovala je često u humanitarnim akcijama – reko nam je njen sin Dušan i dodao kako je i za nju bila održavana humanitarna akcija kada se razboljela.
2008. godine bila je jedna od osnivača Koalicije udruženja izbjeglica i jedan od najaktivnijih članova Glavnog odbora, izabrana je za sekretara Koalicije.
Objavila je dvije zbirke pjesama : Dani od mostova veći (2012) i Dočekane zore (2014). Organizovala je u Kulturnom centru Barajevo više izložbi svojih slikarskih radova. Mnoge od tih radova je poklonila i dala u humanitarne svrhe.
Krajem septembra 2016. godine završava u bolnici na trećoj operaciji gdje prikovana za bolesnički krevet prati nastup Ženke pjevačke grupe Banija preko telefona. Grupa na festivalu Krajiški biseri osvaja prvo mjesto.
Nažalost, njeno srce prestaje da kuca 21. januara 2017. godine, iza nje su ostali sinovi Nikola i Dušan, majka Nada kao i troje unučića.