Sjećanje na neznane žrtve "Oluje" u Gornjem Selištu

GORNJE SELIŠTE - Iako je 67 križeva na groblju u Gornjem Selištu kraj Gline uglavnom potpuno zapušteno, porušeno i istrunulo, a brojevi na njima potpuno izblijedjeli, svake subote nakon "Oluje" mještani Selišta i okolnih sela okupe se ispred jedva vidljivih humaka, odajući počast nepoznatim civilima koji su stradali u toj operaciji Hrvatske vojske i policije.

Prema svemu sudeći, na tom su mjestu pokopani Kordunaši koji su se u ljeto 1995. godine povlačili prema Dvoru. Svi su oni ovdje sahranjeni, a na humke su postavljeni križevi s rednim brojevima i oznakom NN, jer ubijeni civili nisu identificirani. Kako vrijeme prolazi, oznaka je sve manje, pa i humke polako nestaju. Što zbog zuba vremena, što zbog divljih svinja i ovaca, jer grobište godinama nije bilo ograđeno.

Prije nekoliko godina započeo je proces ekshumacije i identifikacije žrtava, pa je devet identificiranih posmrtnih ostataka predano njihovim obiteljima, dok su ostala tijela vraćena u zemlju, uz postavljene nove križeve. Kako žrtve ne bi potpuno pale u zaborav, Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Gline svake godine na tom mjestu organizira parastos i sjećanje na stradale, od kojih su neki ubijeni i nakon "Oluje".

Željko Gavrilović, predsjednik glinskog VSNM-a, na ovogodišnjoj je komemoraciji, koja je održana 11. kolovoza, rekao da ekshumacija još nije završena.

- U donjem dijelu groblja ekshumirano je 56 tijela od kojih je devet identificirano. Već se godinama okupljamo na ovom mjestu, odajući počast nevino stradalim žrtvama. Položimo vijence, zapalimo svijeće, poklonimo se i pomolimo za njih. U dobroj mjeri zabrinuti smo zbog nekih događaja koja su sve dalje od onog humanog u ljudima, a sve bliže nacionalizmu, pa i fašizmu. Moram spomenuti nedavni koncert Marka Perkovića Thompsona u Glini na kojemu se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi, od čega najmanje Glinjana. Svi su oni odnekuda došli čuti, prije svega onaj zloguki pozdrav na početku koncerta. Ipak, sve je prošlo bez većih izgreda. No plamen nacionalizma ostao je tinjati. To nije potrebno ni Srbima niti Hrvatima - kazao je za "Portal Novosti"  Gavrilović.

Parastos na mjesnom groblju u Gornjem Selištu održao je petrinjski paroh, protojerej Saša Umićević. Prisutnima se obratio i zamjenik sisačko-moslavačkog župana Dušan Bjelajac (DSS), a saborski zastupnik Boris Milošević (SDSS) istaknuo je da ove žrtve nisu samo žrtve zločina za koji nitko nije procesuiran i kažnjen.


- Još gore od toga je što ove žrtve nisu priznate ni prihvaćene. Njih se država ne sjeća, ne komemorira ih, pa i nigdje i nikada ne spominje. Kao da ih nikada nije ni bilo. Naš zadatak, ovdje okupljenih je da dok ne dođe taj dan da one budu priznate, nastojimo to promijeniti. Isto tako moramo se sjetiti i drugih žrtava i nikako ih ne smijemo dijeliti. Održat ćemo plamen naših svijeća sve dok sve žrtve, s bilo koje strane, ne budu priznate i poštovane. Spirala mržnje mora se prekinuti, a svako od nas mora se boriti za društvo mira, tolerancije i dijaloga - rekao je Boris Milošević.

Svoje sjećanje s nama je podijelila lokalna stanovnica Draga Čučković.

- Kada sam se nekoliko godina iza rata vratila iz progonstva, na groblju Svete Katarine zatekla sam krstove s oznakama NN. Samo na jednom krstu pisalo je ime Mile Vila. Njegova majka, supruga i dvije kćerke dolazile su bar jednom godišnje na grob, polagale cvijeće i tako sam ih upoznala. Tražile su da premjeste posmrtne ostatke, ali nije im dozvoljeno dok se ne obavi ekshumacija. Nakon što je to obavljeno, sahranile su ga negdje u blizini Novske - prisjetila se Draga Čučković.

Bogdan Rkman jedan je od onih koji je prisustvovao na svim dosadašnjim komemoracijama u Gornjem Selištu.

- Uvijek sam ovdje na ovaj tužan dan i dok god budem mogao, dolazit ću na ovo groblje da se poklonim nevinim žrtvama, jer to je sve što mogu učiniti. Ovi ljudi nisu imali sreće da prežive kolonu prema Bosni i Hercegovini, a dobro se sjećam kako je bilo. Bogu hvala, moja obitelj je preživjela, a moj najmlađi sin Teodor tada je imao tek šest mjeseci. Ovi koji leže ovdje, uz mnoge druge iz tužne kolone, povjerovali su riječima tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana kako će im koridori biti otvoreni i da, oni koji žele, mogu mirno i bez opasnosti otići iz Hrvatske. Bila je to laž, na kolonu se pucalo na nekoliko mjesta. Mrtva tijela su svjedočila o Tuđmanovom jamčenju "sigurnosti" - kazao je Rkman.