PETRINJA - Kad se kaže Petrinjčica – automatski se podrazumijeva i grad Petrinja. Jedno bez drugog ne ide, jedno bez drugog ne bi bilo to što jest. A kad netko spomene Petrinjčicu, u većini slučajeva misli na njen dio ukroćen nasipom koji teče kroz sam grad i svoj život završava u ušću Kupe. Također, nasip Petrinjčice ne bi bio nikako isti bez drvoreda kojeg su ljudi prije nas na njemu posadili, bez hlada lipa i njihovog zanosnog mirisa početkom ljeta – sve je to jedna jedinstven slika. Mnogi Petrinjci i tuguju kad vjetar, bolest i starost sruše neko staro stablo i kad na tom mjestu ostane praznina, ostane rupa. Nažalost, sve ih je više godinama, sve više drveća je vrijeme odnijelo sa sobom.
Ali ovih dana, dogodilo se nešto vrlo zanimljivo. Na nasipu, na tim “rupama”, s lijeve strane nasipa, na njegovom asfaltiranom dijelu od nogometnog igrališta NK Mladost, pa do mosta na kraju Srnakove ulice posađena su nova stabla. Mlade lipe osigurane konopom i kolcem zapiknute su duboko u zemlju i hvataju mjesto za svoj korijen. Mnogi prolaznici zastaju i s odobravanjem pozdravljaju ovaj čin, (mada dolaze vijesti da su vandali već iščupali nekoliko stabala, ali su intervencijom vraćena na mjesto), a nema nikakvih podataka tko ih je ustvari posadio. Raspitali smo se na nekoliko adresa i nismo dobili odgovor. Na kraju, to nije ni bitno. Posadila ih je neka zelena gerila – tako kruži priča gradom.
