PETRINJA - Jedan trenutak dovoljan je da čovjeku preokrene život naglavce. Nažalost, na svojoj koži osjetila je to u subotu Ružica Kovačević, samohrana majka dvojice sinova iz Ulice Matije Antolca u Petrinji.
Na kućnom broju 70 kamo su se doselili prije deset godina, u subotu, 29. srpnja, nešto iza 18 sati u kuhinji njihove obiteljske prizemnice došlo je do zapaljenja plinske boce. Požar je zahvatio kuhinju, a njegovo daljnje širenje spriječila je intervencija vatrogasaca. Ono što nije uništeno vatrom, natopljeno je vodom uslijed gašenja požara i sada uglavnom neupotrebljivo.
Ružicu život ni dosad nije mazio. Devedesete joj je umro otac. U ratu u Bosni 1992. ubijeni su joj majka i brat, a 2010. suprug joj je poginuo na poslu. Obiteljskom mirovinom podiže dvojicu sinova – jedan je završio drugi razred gimnazije, drugi osmi razred osnovne škole i od jeseni bi trebao krenuti u Farmaceutsku školu u Zagrebu.
Ružica kaže kako je njezina obitelj uvijek bila skromna.
„Do subote najveća mi je briga bila kako ću poslati sina u školu u Zagreb. U jednom danu sve se preokrenulo“ kroz suze je ispričala pokazujući zgarište .
Prava sreća u nesreći je što su svi ostali živi i neozlijeđeni.
„Krenulo je tako što smo postavljali plinsku bocu u kuhinji. Susjed nam je pomagao. Kad smo provjeravali je li sve u redu, da li sve štima, krenula je vatra. Istrčali smo u čarapama, pobjegli s djecom van, nismo ni dokumente uzeli. Dok smo čekali vatrogasce ja sam htjela ući i pokušati gasiti, ali su me spriječili zbog straha da bi plinska boca mogla eksplodirati. Ovo što nije izgorjelo, ne znam hoću li išta moći spasiti, jer mi je sve potopljeno. Nisu mi najbitnije stvari. Spavat ću na podu, bitna mi je samo sanacija objekta. Mi volimo tu staru kuću. Barem da uspijemo nešto napraviti do početka školske godine“, kaže Ružica koja je trenutno s djecom smještena u dvorišnoj ljetnoj kuhinjici.
Ružica je skromna. Na pitanje što im je za prvu ruku najpotrebnije, sramežljivo kaže:
„Ma nisu meni bitne stvari, važno mi je samo to sanirati. Postaviti prozore, pokrečiti i vratiti pločice. Sanirati kupaonicu da se imamo gdje istuširati. Susjed mi je već obećao kadu. Drugi susjed je rekao da će mi dati vrata. Spavati mogu i na podu. Dobro bi mi došla pomoć majstora koji znaju to raditi, jer ja sama s djecom – što mogu? Sama ne znam ni čavla zabiti“.
Obitelj Kovačević i njihovu opožarenu kuću obišao je danas petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović.
„Pokušat ćemo napraviti sve što kao Grad budemo mogli napraviti da pomognemo. Ono što danas ovdje vidim je stvarno jedna ljudska tragedija. Uništena je skoro cijela kuća. Moramo se svi zajedno angažirati. Svi oni koji bolje žive, svi koji su u situaciji da ovo vide samo u medijima, bilo bi dobro da se uključe i pomognu. Grad će dati maksimalno koliko može. Uključit ćemo zaposlene na javnim radovima i komunalno poduzeće na raščišćavanju. Ono što sad mogu reći je da će Grad za građevinski materijal osigurati najmanje 20 tisuća kuna. To je sad start, uz rad i sve ostalo, da potaknemo i ostale da pomognu i da ova obitelj ovdje ne ostane sama“, rekao je Dumbović.
Iako je Ružici neugodno tražiti pomoć, u situaciji u kojoj se našla njezina obitelj, svaka pomoć će dobro doći. Ako ste u mogućnosti i ako želite pomoći, Ružičin broj je : 098/926 -99 -71.
PETRINJA - Jedan trenutak dovoljan je da čovjeku preokrene život naglavce. Nažalost, na svojoj koži osjetila je to u subotu Ružica Kovačević, samohrana majka dvojice sinova iz Ulice Matije Antolca u Petrinji.
