Dušan Bjelajac, zamjenik župana SMŽ: Vratiću dostojanstvo Srba

Učiniću sve da vratim dostojanstvo srpskom narodu koji ničim i nikada nije zaslužio da je danas na ivici opstanka.

Ovo, u razgovoru za portal "Banija Online" navodi kao jedan od svojih prioriteta novi zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije, mr. sc. Dušan Bjelajac.

Bjelajac je poslije više decenija prvi predstavnik Srba koji nije iz redova SDSS. Na lokalnim izborima osvojio je 46,77 odsto glasova kao kandidat Demokratskog saveza Srba.

Kao zamjenik župana u narednom periodu koji su Vaši ciljevi?

- Naravno, glavni i osnovni cilj je poboljšanje života srpske zajednice na Baniji i dijelu Korduna. Uz egzistencijalna i infrastrukturna pitanja u to ulazi i vraćanje dostojanstva ovom narodu koji ničim i nikada nije zaslužio da danas stoji na samoj ivici opstanka. To nije jednostavno, i ne može se situacija promjeniti preko noći, ali svako poboljšanje pa i ono najmanje u ovim uslovima je „korak od sedam milja“. Nema sumnje da će taj put biti trnovit. Na samom početku treba ispravno sagledati realnost i potrebe zajednice koju zastupam, pa onda odrediti prioritete i krenuti u rješavanje, i to jednog po jednog problem. Jedino tako je moguće ostvariti poboljšanje stanja unutar srpske zajednice u ovom kraju, ali i ne samo nje nego i kompletnog stanovništva Banije i Korduna. Naravno za to je potrebna podrša, i politička ali i materijalna. Iskreno se nadam da neće izostati.

Koliko će Vaša funkcija poboljšati i uticati na položaj Srba na Baniji?

- Ako ćemo, kao što je do sada bio slučaj poziciju dožupana svesti na formu i puko ispunjavanje regula iz Zakona o pravima nacionalnih manjina, pri tom se u narodu, usta punih obećanja pojavljivati samo kad se nešto slavi, rezultata neće biti. Ne želim to. Problemi Banije su i moji problemi i učiniću sve da svakog stanovnika ovog kraja mogu bez srama pogledati u oči. Problema je jako puno, i ne samo onih koji se reflektuju sa državne razine i stvar su sistema ili jednostavno odnosa prema Srbima u Hrvatskoj to su i razna ograničenja prisutni u svijesti ljudi Banije. Neke stvari moramo rasčistiti sami sa sobom i shvatiti da nam napredak neće niko drugi donijeti i pokloniti. Moramo prepoznati naš potencijal, svaku mogućnost i priliku i rezultati neće izostati.

Šta je najpotrebnije Baniji (ljudima, privredi) u ovom trenutku?

- Baniji je potrebno sve. Ratom devastirana i opustošena, poratnim periodom zanemarena i zapuštena danas je to kraj u kome se život pretvorio u tavorenje, bez neke jasne vizije i vidljive mogućnosti za boljitak. U takvoj situaciji ovom kraju je možda najpotrebnija ideja  koja može pomiriti i ujediniti interese ovdašnjih ljudi, koja će ih angažovati i uključiti u sveobuhvatni proces vraćanja života u sve dijelove Banije. Mnogo toga, a da nismo ni svjesni zavisi ponajviše od našeg činjena i nečinjenja. Ako to shvatimo i opet pronađemo to zajedništvo u djelovanju, puno smo postigli i rezultati neće izostati.

Koji je dio Banije najugroženiji?

- To je zaista teško reći. Podjednako teško se živi i oko Kostajnice, Dvora, Kukuruzarima ili Vrginmosta. Suviše je to mali prostor da bi se djelio na više ili manje uspješne. Naravno nekih manjih razlika ima, ali problemi su uglavnom zajednički i oni ne pitaju za opštinske međe. Ako bi već govorili o najugroženijem stanovništvom onda bi mogli reći da su to svi oni koji žive dalje od gradskih ili općinskih središta i van važnih cestovnih komunikacija. Za njih je problem doći do trgovine ili liječnika. Riječ je uglavnom o starim ljudima jer mladi ljudi se u te krajeve nisu ni vratili što samo po sebi nameće i pitanje egistencije tih osoba, naročito ako nemaju primanja (penzije). To su životni problemi Banije i to je stvarnost ovih krajeva koji su na nekoliko desetina kilometara od glavnog grada Hrvatske.

Da li planirate uspostavljanje kontakta i saradnje sa izbjegličkim, zavičajnim i drugim udruženjima u Srbiji, a koja potiču sa Banije?

- Mi smo (kad kažem „mi“ mislim na DSS) u stalnom kontaktu sa svim progresivnim i demokratskim udruženjima Srba sa ovih prostora. Naravno među takve ne ubrajamo one kojima su puna usta brige o izbjeglicama u Srbiji i povratnicima u svoje krajeve, a smisao njihovog djelovanja sveo se na preusmjeravanje novca i druge pomoći koji je namijenjena da bi se rješavao dio konkretnih problema izbjegličke populacije iz namjenskih, legalnih tokova u vlastite džepove. Takva udruženja, bilo je primjetno slala su svoje emisare i na ove naše zadnje lokalne izbor i činili sve kako bi sačuvali stvorenu i godinama odražavanu sprege sa nekim svojim nazovimo saveznicima koji su organizirani po istom principu i na našem prostoru.

Koliko Srba je za ove izbore glasalo manje?

- I ako nema egzaktnih podataka, izlaznost je podjednaka kao i na zadnjim izborima pa je za pretpostaviti, da broj nije smanjen.

Svi pričaju o povratku, ali koliko se Srba zaista vratilo na Baniju?

- Rekao bih to ovako, vratilo se dovoljan broj Srba da se može organizirati zajednica ali nedovoljan da bi se moglo krenuti u ozbiljnije riješavanje svih konkretnih stvari koji nas muče. To naročito što se tiče mladih, obrazovanih i stručnih ljudi koji su za napredak neophodni. Mladost nam je ostala po Srbiji i Bosni, rasula se svud po svijetu i tu smo gdje jesmo. Krivaca za takvu sutuaciju ne treba tražiti samo u Zagrebu. Država Hrvatska nije osigurala održiv povratak. Obnoviti kuće nije dovoljno, što potvrđuje i činjenica da se ni Hrvati nakon rata iz istih razloga nisu vratili na Baniju. Što raditi od čega živjeti, gdje školovati djecu, gdje se liječiti, sve su to pitanja na koje država Hrvatska nije pronašla odgovore. Već smo spomenuli razne samozvane predstavnike izbjegličke populacije njihova udruženja, i oni imaju veliku ulogu u ograničenom povratku. Jasno kad bi se svi vratili što bi oni radili, koga bi predstavljali i u čije bi se ime bogatili. Plašili su taj jadni narod na sve moguće načine, a to čine i dan danas. Ne kažem, ovdje se teško živi ali jako puno njih teže živi u Srbiji ili Bosni. Među krivce treba ubrojiti i SDSS, koji je godinama bio isključivi predstavnik Srba u Hrvatskoj. Zbog te silne brige Pupovca i ekipe narod se s pravom osjćao ostavljenim, politički nezaštićenim i prepuštenim samog sebi.

Prvi put poslije dugo godina nije pobedio kandidat SDSS, već DSS?

- SDSS je na određen način u praznom političkom prostoru na području naših Srba u Hrvatskoj stvorio jednu vrstu političkog monopola. Sve te godine činjenica je da SDSS nije rješavao probleme zajednice na čiju se zaštitu pozivao. Na tim problemima i na muci tog nesretnog naroda oni su izgradili svoj svijet, dobrih materijalnih prihoda i drugih sinakura na kojima hrvatske vlasti nikada kada su u pitanju Pupovac i co. nisu štedjele. Jasno je i zašto. Srpsko pitanje je složeno i komplikovano pitanje za sve vlasti u Hrvatskoj do sada i svakoj od njih je bilo u interesu da političke predstavnike Srba imaju pod kontrolom. Samim tim svima je bilo dobro osim Srbima povratnicima. Takav model političkog djelovanja je prošlost. Pojavile su se nove političke snage koje danas djeluju na ovom prostoru kao što je i Demokratski savez Srba koji će u vrlo skoro vrijeme potpuno ukloniti anahroni i politički prljavi SDSS. sa političke scene Hrvatske.

Koliko Srbija pomaže, a koliko odmaže Srbima u Hrvatskoj?

- Srbija pomaže dosta, rekao bih u okviru svojih mogućnosti. Izostaje pomoć na ekonomskom planu a ona je možda i najpotrebnija. Bilo bi dobro kada bi se pojavile investicije i investitori iz Srbije. Kroz obnovu privrede ovom kraju se najbolje pomaže. Isto tako pozvao bih i pravoslavnu crkvu koja bi trebala imati puno više aktivnosti na duhovnoj obnovi našeg kraja te zaštiti istorijske kulturne baštine, zaštiti i oživljavanju manastira, manastirskih ekonomija, obnovi crkava.

Da li će se i koliko Srba na Baniji suočiti sa problemom plaćanja naknade za kuće koje nisu obnovili?

- Nisu mi poznati takvi slučajevi na Baniji. Rekao bih kako zakone treba znati čitati pravilno tumačiti i na njih treba znati pravovremeno reagovati, što u ovom slučaju nije učinjeno. Ako se to dogodilo i ako se događa u praksi, a kažem nemam takvih saznanja na Baniji, treba utvrditi koliko je to u skladu sa zakonskom i ustavnom praksom Hrvatske. A ko nije, treba znati kako zakonski ispravno i za dobro naroda postupati.