Na mjestu zagrljaja Maje i Gline

GLINA - Rijeke me oduvjek privlače i fasciniraju. One su kao i ljudi, svaka na svoj način posebna, nepredvidljiva, iznenađujuća ali i privlačna, intrigirajuća a ponekad i opasna i opaka ako ne poštujemo njezinu ćud, nezin integritet. Ako je, u stvari, ne poznajemo i poštujemo. One nas pozivaju da ih istražujemo, da se divimo njihovoj ljepoti i da je prepoznamo. Nude nam izazove koje moramo prepoznati, poštovati ih da bi u njima uživali.

Odrastao sam uz rijeku Glinu. Gotovo cijelu godinu provodio sam u rijeci i pored rijeke. Kako je moja obitelj imala dosta zemlje pored rijeke moj život uz nju započinjao je već u rano proljeće uz prvu proljetnu sjetvu pa sve do kasne jeseni kada bi pokupili posljednje plodove našeg rada. Posebna veza za rijeku bio je mlin u jednom dijelu u vlasništvu obitelji. Priča o Palaić mlinu, tako se je zvao, je zanimljiva i intrigantna te ću je jednom prilikom pokušati ispričati. Na žalost Palaić mlin je uništen u Domovinskom ratu a tragovi građevine ostali su zarasli u bujno obalno raslinje. Na mlinu i oko mlina provodio sam ljeta zajedno sa svojim vršnjacima. Mene bi zapolao i raditi nešto u korist mlina ali, ipak, veći dio vremena koristili bi za beskonačnu igru i kupanje. Na mlinu bi, mi dečki, prolazili i određenu „inicijaciju“. Naime, onaj tko bi imao hrabrosti skočiti s krova mlina u rijeku više nije bio „klinac“ već bi se na taj način „upisao“ u „dečke“. Na žalost ove inicijacije nisu uvijek završavale sretno, ali o tom nekom drugom prilikom.

Danas sam zastao, a rijetko kada ne zastanem na ovom mjestu, na ušću rijeke Maje u rijeku Glinu. Ovo mjesto m i je posebno jer odiše nekom neobičnom energijom i posebnom ljepotom. I s ovim mjestom me veže jedan doživljaj iz Domovinskog rata o kojem ću, opet, nekom drugom prilikom.

Na ovom mjestu od 1880. godine rijeka Maja utiče u rijeku Glinu i njihove vode nastavlaju put do utoka u rijeku Kupu u mjestu Slana. Zašto spominjem godinu? Te godine je prokopan kanal kojim je rijeka Maja „skrenuta“ na ovaj put i na ovo mjesto utoka a selo pored dobilo je ime Prekopa.

Rijeka Maja izvire ispod Zrinske gore kod sela Brezovo Polje da bi nakon nakon 32 kilometra toka svoje vode ponudila rijeci Glini. Rijeka Maja djeluje pitomo, čisto i podatno. Ova pitomost nestaje u ranom proljeću kada se tope snjegovi na Zrinskoj gori a još kada im vodenu potporu daju obilne proljetne kiše tada zna zaprijetiti i naseljima uz svoj tok. Kako rekoh njen tok je skrenut na ovo mjesto da bi se, na neki način, vodoplavno zaštitio grad Glina gdje je do tada završavao njezin tok utokom u rijeku Glinu na istočnom ulazu u Grad gdje je bilo bansko vojno vježbalište.

Obje rijeke odlikuju se čistoćom vode te bogatom florom i faunom. Istinski ljubitelji prirode na njihovom toku pronaći će bezbroj izazova i zadovoljstava a strpljivog ribiča mogu iznenaditi i kapitalni primjerci riba o kojima mještani uz rijeku i danas ispredaju priče.

Osobno sam samo česti prolaznik pored ušća ali rijetko ne zastanem i prepustim se mjestu. Netko tko također uživa u ljepoti i izazovu mjesta na samom ušću postavio je stol u klupe od oblica koje se lijepo uklapaju u okoliš. Most na kojem zastajem je novi a uzvodno i nizvodno se mogu uočiti tragovi starih, davnašnjih mostova. Kako mi unučići obožavaju „picnic“ u prirodi odmah su zaželjeli da jednom prilikom i ovdje zasjednemo, zabacimo udicu, naložimo vatricu i na njoj ispečemo „lovački štap“. I samom mi je želja da to bude što prije.