Rakija je zbilja moćno piće

“Popij malo rakije, bit će ti bolje”, rečenica je koju ste sigurno čuli barem jednom u životu. Dobra stara rakija na našim prostorima smatra se nacionalnim pićem, a priče o njezinoj ljekovitosti prenose se s koljena na koljeno. Ali…

Šljivovica i loza (komovica) najpoznatije su rakije, a kao što im samo ime kaže, nastaju iz šljive i loze. Posebno su popularne razne travarice koje nastaju dodavanjem ljekovitog bilja rakiji te slatke rakije s dodatkom voća. S obzirom na visok postotak alkohola u rakiji, s njezinom konzumacijom ipak trebamo biti oprezni, ali mala i pravovremena količina rakije brzo će zaliječiti određene zdravstvene tegobe: bol u želucu, ako ste pojeli težak i mastan obrok, zubobolju, grlobolju, ženske tegobe, bol u leđima, ukočeni vrat i leđa, bolove kod reume, otekline, lošu cirkulaciju, urološke probleme, mučninu u vožnji (samo ako niste vozač), a djelotvorna je i kod dezinfekcije rana. Kod kojih tegoba djeluje izvana, a kod kojih iznutra dobro je pitati naše starije jer oni su to, u nedostaku drugih lijekova, dobro znali i koristili. Kad se samo mućka i ispljune, kad se oblaže, masira, a kad se bome u svrhu liječenja i popije, treba znati…

Znate li kako je zapravo rakija stigla i udomaćila se u našim krajevima? Da to doznam i podijelim s vama pomogla mi je izložba “Vojna krajina, Banska krajina i Zrinski u obrani od Osmanlija” Društva „Terra Banalis“ koja još traje u Hrvatskom domu u Glini. Čitav jedan pano ove bogate i poučne izložbe posvećen je upravo ovom moćnom piću u Vojnoj krajini. Kažu stručnjaci da je u predosmanskom razdoblju na području hrvatskih zemalja dominirala proizvodnja vina.

Ali tzv. Malo ledeno doba odnosno zahlađenje koje je s prekidima trajalo od oko 16. do polovine 19.st. donijelo je hladnije vrijeme koje nije pogodovalo uzgoju vinove loze. Tako je rakija počela potiskivati vino. U Vojnoj krajini dominirao je uzgoj šljiva, ali šljivici često nisu održavani. Voćke nisu obrezivane i oplemenjivane ni premazivane vapnom pa su često bile obrasle mahovinom, a gusjenice nisu trijebljene iz grana stabala. Voće se često ubiralo prije potpune zrelosti pa se nije proizvesti dobra rakija s pravilnim udjelom alkohola. Branje šljiva vršilo se previše agresivno što je oštećivalo voćke. Šljive se nisu sušile u posebnim sušionicama već u sušionicama od pletera, slično sušenom mesu iznad tinjajućih klada. Vojne su vlasti od druge polovine 18.st., radi poboljšanja prehrane nastojale prisiliti krajišnike da suše šljive.

Te i druge naredbe i zabrane nisu kod njih imale osobiti učinak. U samoj Banskoj krajini proizvodnja rakije je bila znatna. Šljivovica se uglavnom proizvodila na području dviju Banskih i Slunjske pukovnije, dok je na području Ličke pukovnije dominiralo dalmatinsko vino. Podaci kažu da se početkom 19.st. na području Vojne krajine proizvodilo 3 700 vedrica rakije po glavi stanovnika što nadmašuje proizvodnju na području Irske u kojoj je tada živjelo oko 5 milijuna stanovnika. Inače, vedrica je u prošlosti mjera za tekućine i vino od 56.589 litara pa koliko je to, sad vi izračunajte. Štoviše, tada su iznesene tvrdnje da je to više od ukupne količine žestokih pića tada proizvedenih na podrušju SAD. Pretjerano uživanje rakije bilo je odgovorno za niz i danas prisutnih problema –ovisnost, nasilje, kriminal i sl. Rakija se tada upotrebljavala u medicinske svrhe. Pored onih poznatih recepata, šljivovica s paprom i đumbirom konzumirala se u velikoj dozi odjednom za pročišćavanje.

Što se događalo kad bi se s ovim ljekovitim pićem pretjeralo, bilježi petrinjski „Banovac“ br. 46. od 13.11.1897. u članku pod naslovoma „Pijani i sablaznjivi seljaci“ „U ponedeljak, 8.o.mj., išao je svećenik sa sv. sakramentom k bolestniku u Banskoj ulici, a u to baš vrijeme teturala su se ulicom, od rakije shrvani, trojica seljaka, čujemo da su sva trojica iz Mokrica, koji su vikali najveće bogopsovke, da se obćinstvo snebivalo. Svakako je žalostan ovaj pojav, da se sve većma u našem gradu opažaju po ulici pijani ljudi, utučeni od rakije špiritovice. I zadnji utorak, kao na sajmeni dan, bilo je u Banskoj i Dugoj ulici dosta pijanih ljudi, i puna cesta kola pred stanovitim rakijašnicama, gdje su bučili i najveće pogrde kleli tako, da se je mimo prolazeće obćinstvo ukljanjalao, da ih onako pijani ljudi ne napanu i ne nagrde. Bilo bi već skrajne vrijeme, da se u tom pogledu, što strožije postupa u gradu Petrinji. Pijance bi trebalo zatvoriti u gradsku buharu, da tu koji dan prospavaju i misle na svoje sablaznjive čine, isto tako trebalo bi globiti svakog onog trgovca ili birtaša koji već pijanom seljaku još i dalje prodaje gjikan. Kad bi se tako jednom i u Petrinji počelo raditi, manje bi se vidjelo sramotnih pijanica, koji teturaju cestom ili pijani leže u rigolu u sred bijela dana.“

Vrijeme bogatih uroda tradicionalnih banijskih šljivika (slivara) i pitke, ljekovite šljivovice čini mi se da je iza nas. Kreneš li našim uskim cestama u bilo kojem smjeru, žalosno je pogledati zapuštene voćnjake i nekom groznom sivom boleštinom napadnuta stara stabla šljiva (šarka?). Došlo je novo vrijeme, sade se nova stabla, mijenja se način uzgoja…Samo neka naša brda ne ostanu zarasla i pusta…Jer, rakija je, nema sumnje, moćno piće – uvijek dajem glas za čašicu, onako za dušu…pa da lakše krene priča, pjesma i suza…