Živio sam u grozna vremena – čim sam maturirao dobio sam stalan posao (i svi moji kolege iz razreda)

PETRINJA - Ovaj tjedan petrinjski maturanti (baš kao i njihovi vršnjaci iz cijele Hrvatske) su došli do kraja svog srednjoškolskog puta kojeg su burno proslavili na ulicama. Gledao sam ih kako se vesele tog dana i prisjetio se svog vremena i školovanja. U istoj ovoj školi koja je tada, osamdesetih godina nosila ime CUO Braća Hanžek.

Godina je 2016. Svud miriše cvjetni maj. Posla za većinu ove petrinjske mladosti nema. Perspektive i sigurne budućnosti nema. Vjerojatnost da će se svi u roku nekoliko mjeseci zaposliti ravna je nuli. Mogućnost da su čuli za Karamarka, Milanovića, Kolindu i gomilu političkih imena je vrlo velika.Mogućnost da će otići trbuhom za kruhom iz Petrinje – vrlo velika.

Godina je 1988. Moji kolege i ja smo maturirali. Miriše cvjetni maj. Vjerojatnost da znamo tko je predsjednik države – minimalna. Ime nekog drugog visokog političara Jugoslavije – ravna je nuli. Mogućnost zaposlenja i sigurne budućnosti – vrlo velika. Potreba za odlaskom trbuhom za kruhom iz Petrinje – minimalna.

Nije prošlo ni dva mjeseca od moje mature (a taman sam se prepustio trošenju svoje mladosti uz razuzdane tulume skoro svakog dana i konzumiranje svega što se nudilo) donio je poštar na moju adresu tadašnje Ratkovićeve ulice preporučeno pismo. Potpišem ja, otvorim, a unutra su bile napisane grozne rečenice. Nešto u stilu: Pozivamo Vas da se u najkraćem mogućem roku javite u kadrovsku službu tvornice Gavrilović i da stupite u radni odnos. I sve moje kolege iz razreda.

I što ću. Odoh ja do kadrovske službe. Potpišem. Oni me uputiše da se javim kod tog i tog šefa. On mi reče gdje ću i što raditi. Za mjesec dana taj isti šef mi je dao i kuvertu punu novaca. Moju plaću u kešu. Za banke sam bio čuo kao dijete. To je bila kao ustanova gdje doneseš kasicu prasicu.

A vrlo brzo mi je poštom stiglo i rješenje u kojem je pisalo da sam zaposlen na neodređeno vrijeme na tom poslu.

I još jedna sitnica. Moja firma Gavrilović je svakog dana klala skoro dvije tisuće svinja. Pet dana u tjednu – deset tisuća. Mjesec dana – četrdeset tisuća svinja. A većinu tih svinja su uzgojili banijski seljaci.

Godina je 2016. Na Baniji ne postoji dvije tisuće svinja. Čak ni za jedan dan rada one moje tvornice Gavrilović.

Pa ti budi maturant.