Ako je zima nije lav: Zimska služba brine o zavejanim Banijcima

GLINA - Od subote poslije podne, na Baniji traje prava bitka za kako bi do svakog zabačenog sela i zaselka putevi bili očišćeni od snijega. Najviše posla zimske službe imaju u općinama Topusko i Dvor te raštrkanim selima koja pripadaju gradu Glini. Prvi ozbiljniji snijeg, na sva zvona najavljen, nije nikoga iznenadio pa je već nakon 48 sati situacija u dobroj mjeri normalizirana. Dobrom suradnjom policije, hitne medicinske pomoći i lokalnih uprava, u slučaju bilo kakve ozbiljne situacije, pogotovo ako su ugroženi ljudski životi, svi prioriteti čišćenja prometnica i puteva prestaju važiti. Raspoloživi strojevi zbog bolesnika krče put ispred sanitetskih vozila, bez obzira koliko je cilja udaljen i probijaju se zametenim stazama sve do kuće u kojoj je potrebna pomoć.

- Već nakon dva dana i dvije noći očistili smo snijeg sa puteva do gotovo 90 posto sela i zaselaka – kaže Vlado Muža, načelnik Općine Topusko. ‘Djelatnici Komunalnog maksimalno su danonoćno angažirani i za sada se sve odvija kako treba. Još nam treba jedan dan i na ovom dijelu Banije, na granici s Kordunom, doći ćemo do posljednjeg zametenog zaseoka. U Crnom Potoku, prema zaseoku Vojnovići, na zahtjev Doma zdravlja probili smo se do kuće u kojoj živi srčani bolesnik, koji je potom zbrinut – kaže Vlado Muža.

Povratnici, uglavnom vremešni stanovnici prorijeđenih banijskih sela vrlo dobro znaju koliko zime ovdje mogu biti jake, pa su se itekako dobro pripremili. Kaca s kiselim kupusom je u podrumu pokraj krompira, na tavanu visi nešto mesa, drva su pod šupom, pa snijeg može i zatrpati selo, ali gladi i zime neće biti. Za razliku od gorštaka, stanovnici gradova nešto su zabrinutiji, pa makar do trgovine ili pekare imaju tek minut, dva, hoda. U kancelariji voditelja zimske službe u Glini Milana Kihalića, telefoni ne prestaju zvoniti, a kako je uglavnom na terenu, baterija mobitela prazni se brzo.

- Pokušavam smireno objasniti da će svi doći na red, ali imamo prioritete koje moramo odraditi. Dobro smo se pripremili, imamo dovoljno soli i sipine te dva nova, moćna stroja s izvrsnim gumama za sve prilike. Grad smo u nedjelju čistili dva puta, a tada je sva raspoloživa mehanizacija krenula prema selima i zaselcima. U samom gradu nemamo većih problema, no nerijetko nas građani zovu zbog sitnica koje mogu sami riješiti. Ako ralica prođe gradskom prometnicom i pred nečijim ulazom nanese nešto snijega, pojedinci se bune. Pa ne možemo raditi s četkicom za zube. Neka zasuču rukave i uzmu lopatu u ruke. Osim toga građani su dužni sami očistiti nogostup ispred svojih kuća, što rijetki čine, a za to ih komunalni redar može i kazniti. Uglavnom, probijamo se do najudaljenijih zaselaka, ne vodimo računa tko je povratnik, tko nije, da li je ‘hrvatsko’ ili ‘srpsko’ selo. Probijamo se prema ljudima, a ne prema njihovim rodnim listovima ili vjeroispovijestima - objašnjava Kihalić. Kuća Dušana Tarbuka iz Balinca na vrhu je brda i već dva dana Dušan ne može u grad zbog tri kilometra zametenog puta.

- Ne sekiram se ja puno, znam da se najprije čiste važniji pravci. Nekada, dok nas je ovdje živjelo mnogo imali smo zajedničku ralicu, netko bi upregao konje, kasnije bi to odradio traktor i sve je za tili čas bilo očišćeno, E, sada nema ni nas, ni konja, ni ralica. Zvao sam Komunalac, obećali su da će doći ubrzo, pa dok krčkaju kupus i suha rebra, strpljivo čekam. Uvijek su došli, pa će i ovaj put – nada se Tarbuk. Ceste i puteve ovog dijela Banije, na samoj granici s Kordunom, malo tko poznaje bolje od Franje Jurkovića, djelatnika glinskog Komunalca.

- U čišćenju prometnica od snijega nama je prioritet grad, a onda put pod noge prema udaljenim selima i zaseocima. U gradu nismo baš nešto omiljeni, uvijek nekome nešto treba ‘još malo očistiti’. No kad sa svojim strojem krenem u banijska sela, mještani me dočekuju kao da sam nekakva štićena osoba i uvijek sam im dobrodošao. Ne sitničare, već mi nude i okrijepu, za koju nažalost, uglavnom nemam vremena. Znam da negdje, u nekom zaseoku, neka baka stalno pogledava kroz prozor čekajući mene i stroj - objašnjava Franjo Jurković.

U općini Gvozd, načelnik Branko Jovičić, kaže da kao i svake zime, služba radi sa tri jaka stroja.

- Svojevrstan je kuriozitet da naša mala općina održava i od snijega čisti 200 kilometara puteva. Godinama taj posao rade isti ljudi, pa je ekipa vrlo uhodana i iskusna. Točno znaju za svaku bolesnu baku ili stariju obitelj u usamljenim i udaljenim. kućama. U slučaju potrebe, po zahtjevu Hitne medicinske pomoći ili policije, probijamo se pred vrata najzametenijih i najudaljenijih kuća u zaseocima do kojih je teško doći i ljeti – kaže Jovičić.
Na Baltić brdu kraj Gline, od stare ceste Glina – Topusko, odvaja se strmi put uzbrdo do zaseoka Baltići. Naviknuti na strminu i na sve vremenske nedaće poput proljetnih bujica i sniježnih mećava, stanovnici se posebno ne uzbuđuju.

- Ne znam što se to dogodilo u posljednjih tridesetak godina, pita se Đuro Baltić i objašnjava: ‘Pa, nekada je bilo normalno da je ljeti vruće, uvijek je bilo. Isto tako, normalno je da zimi putevi budu zameteni. I bili su. Organizirali smo se u selu i dva kilometra sami očistili. Nismo nikoga zvali, niti nam je tko trebao. Danas su svi u panici kad padne snijeg. Kao da je smak svijeta. A odavde su djeca odvajkada išla u školu u Glini. Prtili su više od tri kilometra zametenim putem, i to prije svanuća. Po mraku bi se vratili kući, stigli su još učiti i igrati se. Eno ih danas u Zagrebu, Beogradu, Karlovcu gdje rade kao obrazovani ljudi – prisjeća se Đuro Baltić.