Lakše kroz bosonogo djetinjstvo

DVOR NA UNI - Prije deset godina, na području općine Dvor osnovnu školu pohađalo je 297 učenika. No danas ih je 183, a ovakvo drastično smanjenje osnovaca u kratkom vremenskom razdoblju posljedica je sustavnog smanjenja stanovništva na Baniji gdje su sahrane gotovo svakodnevne dok su rođenja i vjenčanja toliko prorijeđena da ljudi u ovim krajevima gotovo i ne pamte kada i gdje se zadnji put rodilo dijete.

U Općini Dvor svjesni su problema pa pronalaze načine kako promijeniti stvari. U blagajni nema dovoljno novca za ozbiljne investicije kojima bi se odškrinula vrata zapošljavanju i kojima bi se radno sposobno stanovništvo zadržalo, pa se na svaki način nastoji pomoći najmlađima kako bi se, barem malo, roditelji učenika rasteretili nekih obaveza i izdataka. Svi učenici Osnovne škole Dvor i njene područne jedinice u Rujevcu, dobili su besplatne udžbenike i radne bilježnice. Sve je počelo prošle godine kada je Općina, u suradnji s UNICEF-om, investirala 180 tisuća kuna u školske knjige, podijelila ih učenicima, a s roditeljima dogovorila da nakon završetka školske godine knjige vrate u školu.

- Ove godine Općina je kupila knjige koje nedostaju. Roditelji će kupiti radne bilježnice, a svakome od njih novac će uz predočenje računa, biti vraćen. Računamo da će ove godine ukupno za knjige i radne bilježnice biti utrošeno 110 tisuća kuna. Važno je napomenuti da nismo pravili nikakve socijalne liste, već će besplatne knjige dobiti svaki osnovac na području općine Dvor – kaže općinski načelnik Nikola Arbutina.

Nema roditelja koji nije zadovoljan ovakvom odlukom Općinskog vijeća Dvora, posebno stoga što su knjige vrlo skupe, a i nemali broj roditelja ima dvoje, pa čak i više učenika. Za osiromašene i uglavnom povratničke obitelji u kojima je malo odraslih koji su stalno zaposleni, besplatni udžbenici i radne bilježnice znače da će skromna primanja moći usmjeriti prema plaćanju zaostalih dugovanja za struju, vodu, odvoz smeća i slično, ali i kupnju odjeće za svoju djecu.

Ravnateljica Osnovne škole Dvor Marica Tubić vrlo dobro poznaje socijalni status svakog učenika ponaosob i prilike u njegovoj obitelji. Sa velikom sigurnošću tvrdi da više od 90 posto učenika njene škole dolazi iz vrlo siromašnih obitelji koje jedva spajaju kraj s krajem. Prema njenim riječima, neke od tih obitelji preživljavaju na samom rubu egzistencije. No nisu samo u Dvoru besplatni udžbenici pomoć roditeljima osnovaca. Od 180 učenika čak njih 104 putuje svakodnevno autobusima na nastavu, a prijevoz je izvrsno organiziran, pa pješačenja u školu dužeg od pola kilometra gotovo da i nema. Troškove prijevoza školskim autobusima u cijelosti snosi Sisačko – moslavačka županija.

Nadalje, za učenike je organiziran i kuhani obrok. Za 60 najugroženijih učenika taj obrok financira Ministarstvo socijalne skrbi kroz zajednički projekt s Portalom Dobrote, za pedeset učenika troškove kuhanog obroka snosi Općina Dvor, a ostali plaćaju svoj obrok sami.

- Popise za besplatni kuhani obrok u školi vrlo pomno smo složili po socijalnim kategorijama. Vodimo računa da obroci budu zdravi i po najvišim standardima. Koristimo i proizvode iz vlastitog plastenika, tako da voća i povrća ima u izobilju, a uzgajaju ih naša djeca kroz izvannastavnu povrtlarsku aktivnost. Za one koji plaćaju obrok, a njih je sedamdesetak, topli kuhani obrok košta 5 kuna. S tim iznosom mi se uspijemo nekako pokriti i svi su zadovoljni – objašnjava ravnateljica Tubić.

Iako to ravnateljica nije htjela reći, dade se naslutiti da je obrok koji pojedu u školi za mnogu djecu Osnovne škole Dvor jedini kvalitetan obrok u danu. Inače, u razgovoru s nekoliko roditelja teško je saznati nešto više o njihovom socijalnom statusu i problemima koje imaju. Uglavnom to ne žele reći ‘za novine’, ne iz nekakvog straha od posljedica, već zbog toga što neće da njihovi mališani saznaju za probleme i sve one neprilike koje ih svakodnevno pritišću sa svih strana.

Kako djeci objasniti da žive od 800 kuna socijalne pomoći, kako objasniti da krov prokišnjava jer već deset, pa i više godina čekaju na obnovu, kako objasniti da plaćaju posjedovanje starog radioprijemnika koji uglavnom krči, da u udaljenim i raštrkanim zaseocima plaćaju odvoz smeća, a komunalcima ni traga, da su priključak struje po povratku iz progonstva morali ponovo masno platiti i tako unedogled. Tek nekolicina spremna je bilo što reći, a i oni su oprezni, jer misle ‘dobro je, samo da ne bude gore’. A djeca su sretna i vesela, bez briga i razigrana, baš kao u knjigama Branka Ćopića i Mate Lovraka. Bosonogo djetinjstvo teče. Andrej Mitić učenik je 8. razreda osnovne škole, a njegova majka Danijela ne krije zadovoljstvo što već dvije godine ne mora izdvajati novac za školske udžbenike.

- Besplatne knjige su velika pomoć za nas roditelje u ovim teškim vremenima kad je dosta roditelja bez posla, sa skromnim mirovinama ili još skromnijim socijalnim primanjima. Suprug mi je nezaposlen, kćerka studira, pa onda možete zamisliti kako nam je i što za nas znače besplatni udžbenici, prijevoz i topli obrok – uvjerava nas Danijela Mitić.

Dvoje djece Mioline Carić učenici su u dvorskoj osnovnoj školi, a treći sin, sedamnaestogodišnjak s poteškoćama u razvoju, smještene je u ustanovu u Zagrebu. Miolina je nezaposlena, a osim što vodi brigu o trojici sinova, skrbi i za bolesnu baku.

- Da nije besplatnih udžbenika i prehrane, ne znam što bih. Čak mislim da uopće ne bih mogla školovati djecu. Ovako, sigurna sam da će završiti školu u Dvoru, krenuti dalje na školovanje i jednoga dana živjeti mnogo bolje nego ja ovoga trenutka – nada se Miolina Carić