U Busijama obilježen dan progona Srba sa Korduna

BUSIJE - Paljenjem svijeća kod Crkve Svetog Ćirila i Metodija na Busijama i polaganjem vijenaca na spomenik Krajiškim žrtvama u periodu od 1991–1995. Udruženje boraca 8. Kordunaške divizije obilježilo je 11. avgust – dan odlaska Srba sa Korduna.

Šta se tih avgustovskih dana dešavalo na Kordunu rekao nam je predsjednik Udruženja boraca Đuro Škaljac.

– Kada govorimo o 4. avgustu 1995. godine, u 5 časova ujutro počeo je napad hrvatskih snaga na Krajinu, pa tako i na Kordun. 5.8. su vođene borbe po rubnom dijelu Korduna prema Hrvatima, sjeverno i južno prema Muslimanima.

Istog dana tj. 5.8. u subotu kako kaže Škaljac, kordinaciono tijelo Korduna je poslije podne oko 14 časova i uveče oko 21 čas zasjedalo, da se pusti narod sa Korduna do Bosanskog Novog, ali je donesena odluka da opasnost ne prijeti i nema izmještanja naroda sa Korduna.

06.08. u prijepodnevnim satima saznaju da su snage Banijskog korpusa napustile položaje i da im prijeti opasnost iz okruženja pošto je Lički korpus položaje napustio dan ranije.

– Donosimo odluku da se narod Korduna pusti prema B. Novom i pokušavamo posredstvom Unprofora izdejstvovati pregovore sa Hrvatskom snagom o obostranom prekidu dejstava – rekao je Škaljac.

U ponedeljak 07.08. Kordunaški korpus se izvukao na rezervne položaje u predjelu Topuskog u opštini Vrginmost zajedno sa ostatkom naroda koji nije u međuvremenu izašao iz okruženja prema Bosanskom Novom.

– Iz rejona šume Orlava, da ne bi upali u zasjedu muslimanskih i hrvatskih snaga na Žirovcu na Baniji, izvlačimo jednu veću kolonu naroda koji su preko šume Orlava pokušali doći do R Srpske i vraćamo ih u Topusko. Paralelno sa svim tim dešavanjima, nastavljamo pregovore sa hrvatskom stranom.

Dana 09.08. prva kolona kreće preko Siska za Batrovce.

– Pregovori su dugo vođeni pošto nam je hrvatska strana davala mogućnost da idemo preko Gline, Žirovca i Dvora za R Srpsku, a to je bio rubni dio sa BIH. Narod bi bio izložen napadima i masakriranju od strane Muslimana Petog korpusa, gdje bi hrvatska strana ostala čistih ruku – rekao je Škaljac.

Mogućnost prolaska preko Kostajnice je izostala, Srbi su srušili most u Kostajnici, a nakon toga oštetili most u Bosanskom Novom.

Dana 10. i 11.8.1995. godine zadnja kolona Srba je izašla iz Hrvatske i na kraju vojno, policijsko i političko rukovodstvo Korduna.

– 11.08.1995. godine u prepodnevnim satima smo napustili granični prelaz u Batrovcima i zvanično ušli u Srbiju – naveo je Škaljac.

Na Kordunu je do tada tokom rata stradalo 755 osoba, što u borbenim dejstvima što na drugi način.

Krajinu je napustilo oko 250.000 ljudi, a Kordun oko 55.000.

– Konačan broj poginulih i nestalih još se ne zna, s obzirom da komisija za nestale ne privodi kraju aktivnosti u pronalaženju žrtava – rekao je Đuro Škaljac.

Škaljac se osvrnuo i na tragične događaje kao što su masakriranje izbjegličke kolone u Žirovcu od strane muslimanskih snaga, i u Dvoru na Uni od strane hrvatskih oružanih snaga gdje sy između ostalih pobijeni štićenici Bolnice za mentalno zaostale iz Petrinje. U oba slučaja još nije utvrđen broj stradalih.

Zločin na Koranskom mostu je zločin koji su izvršili pripadnici hrvatske specijalne jedinice policije predvođene Mihajlom Hrastovim, nad rezervistima JNA, na Koranskom mostu 21. septembra 1991. u blizini grada Karlovca. Tom prilikom je zarobljeno 25, a potom i ubijeno 13 rezervista JNA. Dok su četvorica pripadnika JNA uspjeli da prežive.



Vijence su u ime GO Subnora vijenac položili predsjednik GO Bora Ercegovac i Nikola Batanjac, u ime boraca Korduna Tošo Pajić i Gvozdić Sveto, u ime Otadžbinskog pokreta Dragomir Lalić, u ime Udruženja boraca 8. Kordunaške divizije iz Kljajićeva Slobodan Mihajlović sa delegacijom.



Nakon polaganja vijenaca Kordunaši su održali sastanak na kojem se govorilo o događajima oko 4. avgusta na Kordunu.

Svim Krajišnicima je bilo teško 4. avgusta, ali po riječima šefa pregovaračkog tima u procesu koji je rezultirao „spašavanjem 20 do 30 hiljada“ ljudi sa Korduna, Toše Pajića, Srbima sa Korduna bilo je najteže jer su ostali u okruženju hrvatskih i muslimanskih snaga.

– Ostalo je oko 30.000 civila i pitali smo se kako da spasimo taj narod – rekao je Pajić.

On je objasnio da je nakon niza sastanaka rukovodstvo donijelo odluku da se pregovara sa hrvatskom stranom uz posredovanje Unprofora, što je rezultiralo očuvanjem ljudskih života.

Slobodan Blagojević zamjenik predsjednika Udruženja 8. Kordunaške divizije je rekao da je ovaj dan tužan za Kordunaše.

Pukovnik Božo Bjelić komadant 19. Pješadijske brigade 21. Kordunaškog korpusa je mišljenja da će Topusko i u budućnosti biti tema za polemike.

Za riječ su se javljali i pukovik Mirko Radaković, borac sa Korduna Sveto Gvozdić predsjednik GO Subnora Grada Beograda Boro Ercegovac nije se vraćao na događaje iz 1995. godine, nego je predložio da se pomogne Kordunašima kojima je pomoć potrebna, posebno onima koji su van Beograda.

Na polaganje vijenaca došao je i Dragomir Lalić predsjednik Otadžbinskog pokreta iz Novog Sada. Iz Udruženja Krajiških divizija, Dragan Divjak pozvao je sve na jedinstvo i slogu, dok je Veljko Žigić rekao da se ovakvi sastanci trebaju češće organizovati da bi se otkrila prava istina o stradanju Srba.

Sastanku su još prisustvovali Nikola Radović, načelnik štaba brigade 21. korpusa, Nikola Batanjac, član predsjedništva GO Subnora, Savo Mrkonjić, pomoćnik komadanta za pozadinu 21. korpusa, Nikola Radić, predsjednik Udruženja 7. Banijske divizije i Milan Žunić u ime Koordinacije udruženja izbjeglica i drugi.

U sklopu programa Dragica Adamović Godić pročitala je referat i dirljivu pjesmu o stradanju u Oluji.