Masakr u Dvoru - nastavak

ZAGREB - Posljednjeg mjeseca 2018. godine u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu u dva navrata izvršena je identifikacija posmrtnih ostataka 12 osoba srpske nacionalnosti, među kojima je konačno identificirana i prva žrtva masakra u zgradi osnovne škole u Dvoru, kada je 8. avgusta 1995. ubijeno devetero psihičkih bolesnika i invalida.

Riječ je o Zorki Marić (1955.), čije tijelo nije pronađeno u dvorskoj grobnici, već u Petrinji, kamo ga je izmjestila Hrvatska vojska prilikom tzv. humane asanacije terena. Njezini posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine, što znači da je do identifikacije prošlo punih 11 godina.

Nesretna grupa psihičkih bolesnika i invalida evakuirana je prvog dana Oluje iz psihijatrijske bolnice i staračkog doma u Petrinji te je u izbjegličkoj koloni dopremljena do Dvora, gdje je ostavljena uz UNPROFOR-ov kamp, u nadi da će tako biti zaštićena. Egzekuciju nemoćnih civila, koji su bili u kolicima ili na štakama, nijemo su promatrali danski vojnici UNPROFOR-a pod punom ratnom opremom, koji su od mjesta zločina bili udaljeni samo nekoliko metara i nalazi se na školskom nogometnom igralištu.


Prva vijest o jednoj od najbrutalnijih likvidacija devedesetih stidljivo se pojavila 1996. u holandskim novinama ‘Het Parool’. Tek 16 godina poslije progovorili su danski mirotvorci, svjedočeći da je 12 vojnika u maskirnim uniformama bez oznaka poubijalo grupu hendikepiranih osoba u Dvoru. Po riječima tadašnjeg višeg narednika Jana Vela Dorfa, danski mirotvorci imali su pravo da interveniraju, pa čak i da pucaju na počinioce zločina, ali nisu reagirali zbog kontradiktornih naređenja. O ovom su zločinu Danci Georg Larsen i Kasper Vedsmand 2015. snimili dokumentarni film ‘15 minuta – masakr u Dvoru’, koji je u veteranskoj javnosti izazvao burne reakcije.

Zbog zločina nad srpskim civilima u Dvoru i šire u tadašnjem UN-ovom Sektoru sjever nitko nije odgovarao ni pred domaćim sudovima ni pred Haškim tribunalom.