Četvrti avgust: Dan sećanja na prognane i stradale Srbe

BEOGRAD - Pre 21 godinu, u noći između 3. i 4. Avgusta, započela je vojna akcija etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske, koji su živeli u UNPA zonama u Hrvatskoj pod vojnom zaštitom UN, pod hrvatskim kodnim nazivom »OLUJA«.

Hrvatska je sa 138.500 vojnika i policajaca, 350 tenkova i 30 aviona napala svoju teritoriju, pod vojnom zaštitom UN, gde su živeli Srbi,sa ciljem da ih fizički unište i proteraju sa tih područja,u čemu su i uspeli uz veliku pomoć UN-a,jer oružane snage UN-a nisu htele da zaštite srpsko stanovnistvo u UNPA zonama,a bili su u obavezi da to učine,po potpisanim rezolucijama na osnovu kojih su i imali mandat na tom području.

Hrvati su u akciji »Oluja« otpočeli "vojno-redarstvenu akciju",odnosno,klasično etničko čišćenje Like, Banije, Korduna, i severne Dalmacije.Srpski narod je spašavajući goli život krenuo putem bez povratka, a hrvatska vojska je počela zatiranje svakog traga njihovog življenja i postojanja na tom području,paljena su sela i gradovi, uništavana imovina,skrnavljene i rušene crkve,uništavano kulturno nasleđe,rušena i buldožerima ravnana srpska groblja.....

Više od 300.000 Srba je praktično za jedan dan prognano iz Hrvatske i isterano iz svojih kuća, ubijeno je blizu 2.000 srpskih civila i vojnika,a oko 800 ljudi se još uvek vodi kao nestali.

Hrvatska vojska prakično nije ni imala organizovanog otpora u svojoj „ oslobodilačkoj akciji Oluja“ jer su Srbi sa tog područja bili razoružani od strane UN-a i zato se vlast u Hrvatskoj 21 godinu služi lažima da se borila protiv regularne Miloševićeve vojske i policije,kako bi pred svetskom javnošću i svojom sopstvenom savešću sakrila zločine koji su počinjeni nad civilnim stanovništvom na tom području od strane regularnih jedinica hrvatske vojske i policije.

Od ovih zločina je prošlo 21 godina,a da za ubistva i proteravanja Srba iz Hrvatske još niko nije odgovarao,naprotiv sada se poništavaju i one retke osuđujuće presude ubicama, kao što je slučaj sa Branimirom Glavašem.Oluja je zločin bez kazne,a kako stvari sada stoje u Hrvatskoj »Oluja« još uvek traje,samo se ne puca i ne granatira istim intezitetom kao u Augustu 1995. godine.

Srbi iz Hrvatske i danas vrlo teško ili nikako ne ostvaraju svoja elementarna prava u Hrvatskoj,sistemski im se onemogućava povratak u Hrvatsku i obnova uništene imovine,prava na penziju i sva ostala osnovna ljudska prava.Oni Srbi koji su nekim slučajem i ostali živi u Hrvatskoj sad se iseljavaju,jer se teško ili nikako zapošljavaju,žive u getima i izloženi su stalnom i kontinuiranom pritisku,kako od strane države tako i od pojedinaca na čije ekscese država Hrvatska uopšte ne reaguje već ih sistemski podržava.

Srbi iz Hrvatske su očajnički očekivali da će se njihov položaj popraviti činom ulaska Hrvatske u EU,ali su brzo shvatili da je to najobičnija iluzija,a njihov položaj čak se i pogoršao,jer je etnička netrpeljivost eksplodirala i eskalirala upravo nakon ulaska Hrvatske u EU,a EU, taj samozvani »bastion zaštite osnovnih ljudskih prava«, nije ni prstom mrdnuo,već je svojim stavom,da je to unutrašnja stvar Hrvatske,dao vetar u leđa hrvatskim nacionalistima.
Država Srbija također se ponaša previše popustljivo pa čak i predusretljivo prema Hrvatskoj i definitivno se vrlo malo ili gotovo nikako ne zauzima za svoje sunarodnike u Hrvatskoj kao i za prava prognanih Srba,danas državljana Srbije.

Srbima iz Hrvatske koji su proterani i Srbima koji žive u Hrvatskoj ostaje još jedino nada, koju još uvek nisu izgubili i vera da će doći bolji dani za njih, iako ih i ona vremenom polako napušta,jer su ih svi zaboravili i njih i njihova prava.

Srbija i Hrvatska pored svega moraju sarađivati i život mora ići dalje,kao i što se svi zločini na svim stranama trebaju i moraju procesuirati i kazniti radi pomirenja naroda,kako se zločini ne bi ponovili u budućnosti,jer svaki zločin ima i ime i prezime.

Srbi su veliki narod koji zna da prašta i treba da prašta, ali ne i da zaboravi, i nikad više niti sme niti treba da ignoriše svoje žrtve, i da nikada više ne prećutkuje zločine koji su počinjeni nad njima u interesu bilo čega ili bilo koga, i zato je posle svega četvrti ili peti August - Dan sećanja na prognane i stradale Srbe, koji će se obeležavati dok je Srba.

Iluzija je očekivati od Srba i Srbije da ikada prihvate operaciju „Oluja“ kao legalnu i legitimnu,jer je ta akcija za Srbe zločin i sinonim za stradanja i patnju srpskog naroda iz Hrvatske.

Udruženje Banijaca Beograd
Predsednik Skupštine Udruženja Banijaca

Milan Žunić s.r.