Mjesec žuri brda mora proći
mome selu da obasja noći
kroz sokake da ja vidim proći
svojoj dragoj zna da moram doći.
Kada sunce prospe zrake svoje
tebi pjevam rodno mjesto moje
tebi pjevam i tebi se divim
u tebi ću do groba da živim.
Kada dođem ja u selo svoje
od radosti igra srce moje
pjevaću ti dok me grlo nosi
s tobom živim stobom se ponosim.
Selo moje puno cvjetnog žara
u tebi je moja majka stara
njena želja mom selu me zove
da provedem u njemu vjekove.
Dragomir Cvjetojević
