BALADA O BANIJI
(Nakon "Oluje" 1995.g.)
Oj Banijo,mala,brdoviti kraju,
Mnogim nama,rodni zavičaju.
O junaštvu tvome,legende pričaju,
Herojstvom si svojim,potomke hranila,
Evropu si dugo,od Turaka branila.
To nekad bijaše,sada tako nije,
Sudbina je drugačija,sadašnje Banije.
O tome će u baladi,biti dosta riječi,
Nostalgiju,da odagna,a dušu da liječi.
Istinu ću pravu, ispričat o tebi,
Jer Banijo,danas ti ne ličiš sebi.
Posle zadnjeg sramotnoga rata,
Rata mržnje,dve kršćanske vjere,
Ti si trajno, vjerski rastrojena,
Teško ikad više,duhom obnovljena.
Ime su ti slavno,sada izbrisali,
Neko drugo,"povijesno",dali.
Shvatiti je teško,ali je istina,
Ti, Banija više nisi,nego Banovina,
I bosanskih Hrvata domovina.
Nestali su tvoji,krajiški simboli,
Mač,kubura i sačmara stara,
Starija od mnogih pametara.
Prognani su srpski graničari,
Ti vjekovni evropski čuvari.
Prognani su,da idu bez traga,
Nestala su srpska, bogatstva i blaga.
Od kandila svetog,do kućnoga praga.
Srpska sela,kao sablast - pusta,
Dvorištima korov raste i šikara gusta.
Nema mnogo obrađenih njiva,
Ni voćnjaka mladih,jabuka i šljiva.
Ne pjevaju u poljima ptice,
Al' kukaju šumske kukavice.
Nigdje čuti zvuke tamburica,
Omiljenih, banijskih "dvojnica"
Nema više igranki, ni seoskih prela,
Previše je jada,pa nema veselja.
Mjesto rada,pjesme i radosti,
Banija je stvarno,na rubu propasti.
INA slaba, Željezara stala,
Svud propada i privreda mala.
A pogoni razni,što su nekad bili,
Na vrata su svoja,katance stavili.
Sve propada,ništa se ne gradi,
Starost svuda,izbjegli su mladi.
Agonija teška,dok Banijom traje,
"Lijepa" za to, ni malo ne haje.
Nju zanima samo,metropola njena,
Banija je za nju,tek sporedna tema.
Za Banijom ni vi, ne žalite ništa!
Prognanici srpski, iz svoje Banije,
Sretno nek vam bude, u krilu Srbije!
Sačuvajte običaje,svoga rodnog kraja,
I poštujte tradiciju, novog zavičaja.
Ljubislav Drakulić.
član Udruženja Banijaca
član Udruženja Banijaca
