Skijaške (2): KORDUNAŠKE dELANe

Sjećam se nekih skija iz djetinjstva.
Obične drvene skije, po običaju dobivene.
Na njima prost vez sa kaišićima na kopčanje. Na vrhovima su imala neki nastsvak, "ušice".

Prve kupivne skijice, male...čije bi druge bile, nego "Elanove".
Plave boje, model "Pionir". Čini mi se da su ih radili još u crvenoj i bijeloj boji.
Uz rubove po cijeloj dužini bijela iskrzmana crta. U špicama stari "Elanov" znak.
Morao si za njih imati specijalne cipele "sa nosom", “kljunom”, da se na prednjoj strani zakače.
Kroz žljebu na petama navlačila se sajlica sa federom koju zatežeš preklopnim ručkicom ispred veza.
Dobio sam ih ni sam ne znam od koga. Vjerovatno od nekih rođaka iz grada koji su ih prerasli.

Pred kraj osnovne škole dobijem skoro pa neupotrebljavane vojne skije od nekog ćaćinog dobrog prijatelja (radio na uvozu strane opreme i vozila za JNA. Campagnola, Moto Guzzi, Mercedes-Puch...) Skroz bijele sa nekom plavom crtom po sredini.
Sistem veza kao i na "Pioniru".
U špicama je bio znak "Elana" a ispred ručkice za prepinjanje veza bila je crvena zvijezda, i natpis JNA.
Bile su to solidne skije za tadašnje vrijeme, ali za mene preduge.
Uz njih sam dobio i par štapova.
Onaj krug što neda štapu propadati u snijeg bio je aluminijski, a za drvo je pričvršćen kožnim trakama.

Kad se počnem "pravo" skijati kupit ću u karlovačkoj "Tekstilki" bijele "Elanove" skije, model RC 03. Bile su to šampionske godine kad je na slovenskim skijama uzimao svjetske medalje čuveni švedski skijaš Ingemar Stenmark. (u februaru 1989. godine neće biti snijega u Sloveniji i otići ćemo na skijati Jahorinu. Bili smo smješteni u hotelu "Mladost" blizu hotela "Panorama" i "Koran". U njemu je na ZOI Sarajevo '84 bila smještena švedska repka, pa sam zeza ove moje da sam spavao u Stenmarkovom krevetu).
Kasnije će doći "naši" skijaši: Bojan Križaj, Jure Franko, Rok Petrovič...silno talentovana mlada skijašica Mateja Svet, pa Veronika Šarec...
U to vrijeme je po uzoru na skijaške zemlje osnovan moćni YU Ski pool.
Ime "Elan" je tada stvarno predstavljao nešto u svijetu.

Poslije tih "Elan"-ovih skija RC 03, kupit ću u zimu pred sam rat (sjećam se da krećemo za Sloveniju. Stajemo popiti espresso u motelu "Plitvice" iza Zagreba.
Gledamo na tv vijesti.
U Pakracu se puca. Znao sam zasigurno da se slijedeće zime neću skijati!!!)
ponovo u "Tekstilki" na odjelu sporta (kod Džebe) lijepe skije.
Mnogo kraće od prošlih jer mi je na nogometu u međuvremenu stradao meniskus na lijevom koljenu.
Lakše sam skijao sa njima.
Bile su to neke skije metalik zelene "Rossignol" sa onim orozom francuskim i trobojkom na njima.
Neko im se iz dugoreške 137. pukovnije nasmijao kad ih je u Oluji našao na tavanu moje kuće u Vojniću, i uza njih nove "Salomon"- ove pancerice.



Al j.... sve te skije prema skijama moga bruće Nine Račka.
Kad on meni u svojoj "radioni" napravi skije, sreći nema kraja.
Prije djeci nije lako bilo do daske doći. Stari su to čuvali ko suvo zlato.
Al Nina moj njih nađe već. Obično su bile bukove.
Ižaga on skije svojom malom žagom "kuburicom". Kuva špice da omekšaju pa i preša da povije vrhove.
Poslije od kože dela "vezove". Pribija ih sa strane rđavim čavlima sa debljom glavom.
Na špicama buši rupe. Tuda provlači špagu.
Pomoću nje vučeš skije kad ideš uzbrdo, da ih ne nosiš na ramenima.
"Batine" crne buce (tako Mićani kažu za gumene čizme) su kao pancerice.

Ponekad sam znao ponjeti loja što sam ga dobivao od Jovana Mesara koji je radio u klaonici. E kad ih nalojiš, onda idu, znaš kako.

Naš lift je bilo penjanje uz Panovu dolnu, pa sve gore gdje počinje šuma Debele kosa. Ako tri ture dnevno bacimo, dobri smo.
Kad se odozgo otisnemo, te špagice zatežemo i sa njima držimo lakše ravnotežu.
Moj brulja i ja "jašimo kaj na ždralivima".
J.... Planicu... prelećemo preko " obala", vatamo se dolje Kotorašice pa preko ceste tukova uz vodu.
Da nam put ne preča Brzica koja tuda protiče, otišli bi pravo do Ćuvjarovog brda.

Kako sam se koju godinu ranije veselio "autu" što ga moj brulja Nina Račak napravi od riblje konzerve, a točkiće od grabovih kolutića, tako sam se tada veselio tim skijama.
Kad pođem sa materom kući iz naših Madžara, pa ih stavim na rame... sretniji sam bio od Stenmarka kad osvaja Ski World Cup.


Idemo se te zime skijati se na Roglu. Skupljamo se u Karlovcu.
Pakujemo stvari pred Jasinom garažom u Sarajevskoj.
Na nosač skija njegove nove "Alfe", uz moje "Elan" RC 03 vežem i delane skije moga brata Nine Madžara?!?
Jaso se krsti.
Džaja i Daka se kese.

Četvrtkom je na Rogli "športni dan" i djeca iz obližnjih škola dođu na skijanje.
Na liftovima su zbog toga velike gužve.
Ovi moji odskijali rano oa se povukli. Tamo kraj onih kućica gdje se na skijaškim stazama prodava kuvani " borovnčiček" (slovenska verzija "kleke", jako razvodnjena), pokupili su harmonikaša sa onom malom slovenskom harmonikicom.
Ubili čojka naprosto sa dobrom kordunaškom šljivom. Kasnije je zeru prilega na one suve iglice pod velikim borom.
Imao je problema sutradan sa šefom, zamalo je dobio otkaz.


Priključim se i ja ekipi. Kad sam se pojavio u odori i kordunaškim skijama poče smijurija.
Vidim da našu priču prati društvo uz naš stol.

- Otkud ste vi dečki?

- odKarlovaca (nije greška u pisanju... tako to moji Mićani skupa izgovaraju).

- Ne bih baš rekao da ste iz Karlovca ... po priči.
Vi ste Kordunaši.

- Nas dvojica smo iz Vojnića. Pokažem na Daku.
A ova dva druga su izKarlovca.

- Pa moj đed je iz Vojnića. Treća kuća poslije Kekina mosta sa desne strane.
U zavoju ispod stjene. Bila nekad gostiona. Preko ceste na Radonji bio naš mlin.

- Gnjaco?

- Da

- Eeee ... kad je tako, onda ćeš od nas danas dobiti litru prave kordunaške šljivovice.

Zemljak nam ne osta dužan. Donese nam u "zamjenu" kanistar istarske "Malvazije" iz Momjana.

Krenem ja prema liftu, pripjan.
Vidim svi se zgledavaju.
Ja smrtno ozbiljan, što bi Ćiro Radović reka "ko lovačka kuja u čamcu" čekajući pucanj.

Da krenem sa opisom odozgo.
Na glavi mi crni škriljak, osta iza moga pokojnoga đeda Ninka. Mastan mu veliki obod, valjda još od Generalovićeve bravne.
Zgužvan sav i iskrzman od silnog nošenja. Koliko je taj sajmova samo vidio: Glina, Velika Kladuša, Karlovac (Turanja), trgujući konjima...

Nije mi se dalo brijti. Bradica nako malo probila. Podsjećam pomalo na strica Bedaneca iz onih Kekecivih priča.
Na meni presvrnuti ovčji đedov kožun.
Maja poparanik rukava. Na meni stare okrpljene traperice.
Na nogama "Batine" buce uglavljene u "vez".

Iza mene se kikoću nekve dvije. To ne viđe do tada.
Skije sparene u boji kombinezona. Crvene i roze. I isto takve trake na glavama. I lak na noktima!?? Rasni komadi, što vele.
Mrak ti pane na oči kad uđe gola u saunu. Veće za glavu od svojih pratilaca.
Onda nismo znali za " spnzoruše".
Došle sa nekim gazdama, plastičarima iz Pazove. Bungalov-kućica im je do naše.
Ispred kuće ganc novi crni metalik BMW "krmača".

Taman da ću doći na red da uvatim "tanjuricu", "sidro", kad mali što upravlja liftom pokaza prstom name da izđem iz reda.

- Prosim.

- Što prosiš? Kolko ti dati trebam.

- Prosim... stopite iz vrste.

- Što ne valja?

- Vaša oprema, vaše smuči. Poglejte, kako vse skupaj izgleda.

- Čekaj zeru... Jeba ga ti, el ja moram biti spremljen kaj ove dvije iza mene i sve spareno imati?

- Samo poglej svoje čevlje, vezenine ... smuči

- Ne razumjem što nije u redu.

Počne se smijati mojim skijama. Nosi naočale.
Sagno se pa čita.
Slovka...

- KORDUNAŠKE dELANe ??!

- To niso slovenski. Iz Begunja?

- Nisu .

Nego Kordunaške, naše.
Delane.
To moj brulja Nina pravio. Nina Račkov iz Budačke Rijeke.

- Kaj pak ta bru-lja?

- Jeba ga ti.., Kako ne znaš njemački.
To ti skraćeno od bruder. Brat, feršten?

Slovenac klima glavom, kleka opet čita... valja se od smija kad vidi natpis KORDUNAŠKE dELANe

- Što se ti tolko smiješ?
Lopovi slovenski. Ukrali ste nam skije, licence njeste platili. Mudraci bili i ostali!!!
Od srpskog voća sokove delate, pa poslije “Fructal” samo pakuje.
V suradnji z naravo.
Ma moj k.... Tako ste i moga bruću sjebali.

- Res boš moral počakati, da pride šef.
Ne morem te pustiti takega na progi.

Kad zanekolko eto i šefa.
Predstavi se. Crnogorskog je prijekla.
Naše prezime, al završava na č.
Kaže mi da me ne može pustiti na stazu iz sugurnosnih razliga. Ukoliko mi skija u toku vožnje ispadne iz " veza" postaje velika opasnost za ostale skijaše.

Što ću... iziđem iz reda.
Uzmem kombinirke iz Jasinig auta. Nađem komad žice iz kabla, onu od uzemljenja žuto- zelene boje.
Probijem bucu [rafcigerom i svežem je sa "vezom", kožnom širom trakom, prikucanom čavlima.

Vratim se u red. Opet " kontrola".
Vrte glavim, kolutaju očima.. smiju se.
Al puste me na kraju.

Siđem sa lifta. Posmatram vrhove obasjane suncem.
Kibim malo na one "sponzoruše".
Raskopčale one gornje djelove skafandera. Nisu to ova današnja usta i obrazi napumpani silikonom. Sise u obadvije oé poispadati iz grudnjaka.
Bome četvroka dobra... a morda i Reno 5?!

Vidim dolje dolini ove moje iz ekipe.
Poleglu na klupe, sunčaju se.

Deru se uz sveg glasa:

- Stric Bedaneeecccccc .... Ajde doljeeeee.
Spustaj se.

- Kekecccccciiiii ... Kekeciiiiiiii Evo me ...
Stižem!

Željko Kresojević