Početak Rock & Rolla na Kordunu

Obično su uz Kordun, Krajinu... išli pridjevi nerazvijen, zaostao i slično.

Da li je to tako ili baš i nije, neka potvrdi ovaj prilog. Već negdje 1963/64. godine u Vojniću je formiran V.I.S. "MLADI ", koji u stopu prati nove rokere iz velikih gradova i centara.

Da bi se bolje razumjela tadašnja situacija, u to vrijeme neka rubna sela vojnićke općine još nisu imala struju. Selo Svinjica u kojem je tetka Draga radila kao učiteljica još uvijek je svjetlilo lampušom, dok u Vojniću dečki sviraju "na struju".

Srednjoškolci tadašnje Ekonomske škole i studenti, donose za ondašnje vrijeme zaista revolucionarne novine u Vojnić: čudnu muziku, odjeću i frizure.

Prva okupljanja i probe obavljane su u stričevoj sobi koja se nalazila na tavanu naše ne baš velike kuće. To je trajalo dok đed Ninko nije popizdio jer je krov pročeo prokišnjavati. Pomaklo se valjda od silne buke nekoliko trošnih “biber” crijepova i poneka kaplaja.
Nakon toga se sele u stan kod Mile “Sokinoga”, bubnjara grupe. Prilikom jedne probe, Tozo majstor elektronike provuče jedan od zvučnika u kuhinju koja se nalazila do sobe u kojoj su vježbali. Postavi zvučnik iza “Teslinog” radija koji stajao na zelenom kredencu, i pusti program radija. U kuhinji je Milina mati Soka Škrgić pila kavu sa Katom Bošnjak, svojom koleginicom sa posla. I kad su završile “kao” vijesti, Tozo lopov uzme mikrofon i nastavi svoje “vijesti”, te izmedju ostalog kaže:

- Kako se očekuje od Nove godine će svima čistačicama u osnovnim školama plaća biti povećana za 30% !!!

Soki, staroj lisici i račundžiji zacakliše oči. Zasta joj gutljav crne kave u grlu, pogleda u Katu. Obadvjema se pojavi osmjeh na licu. Kad je nakon nekoliko dana Soka čula da to nije bio radio, nego da je “vjesti" čitao Tozo iz sobe gdje su dečki vježbali, dobili su nogu.


Preselili su se na kratko u staro kino. Kasnije su vježbali u nekoj manjoj prostoriji uz stari “8. Mart”, koja je nalazila u redu trošnih zgradica između svlačionica nogometnog kluba “Petrova gora” i fotografske radnje “Miki”.

V.I.S. “MLADI” u osnovi čine:
- Branko Kresojevic - “Cvergle”, ritam gitara, vokal
- Furdek Dubravko "Dudo Genin" , solo gitara, vokal
- Novaković Mihailo - "Tozo", bas gitara
- Škrgić Mile - "Mile Sokin" , bubnjevi

Često je u ljetnim mjesecima za vrijeme ferija sastav znao pojačati vrstan gitarista Mićo Hrstić iz Rijeke inače stariji brat Milos Hrstic, bivšeg igrača i kapitena najjače NK "Rijeke " u njenoj povijesti ikad i beka reprezentacije Jugoslavije. Mišo je bio dosta malađi od njih, al znao je i on svirati, od gitara pa do prima strica Miće. Obojicu su slijetale vojnićke curice. Moja kumica, lijepa plavušica je bila zaljubljena u Mišicu. Govorila je kako njih dvoje biti k'o Džaja i Ivona (Miss Jugoslavije) kji su u to vreme nešto muvali.
Meni se kao dječaku najviše sviđala jedna zelena gitara koju je znao svirati obično “Tozo”. Na njoj su bila ugrađena dva prozorčića, izloga u koje si mogao uvući slike ?! Ostalo mi je u sjećanju da je jednom prilikom dolazio neki momak iz Karlovca posuđivati gitaru od strica, jer je njegova imala problema sa jednim pikapom. Možda je to bio netko iz tadašnjih V.I.S. "Elektroni" ili iz neke druge karlovačke grupe? Karlovačani "Elektroni" su se pojavili ubrzo nakon jedne od prvih grupa u našoj zemlji, beogradskih “Zlatnih dečaka”, i snimili par svojih ploča. Nekako u isto vrijeme i u susjednoj Velikoj Kladuši počinje sa svirkom V.I.S. "Tamaris".
O repertoaru ne treba puno pričati. Zna se što se sviralo u to vrijeme. Obično su to bili instrumentali, popularni šlageri i slično. Najčešće su nastupali u "starom hotelu" u Vojniću i okolnim varošicama.


Publike nikad nije nedostajalo, a naročito nije nedostajalo djevojaka. Posebno su bili obožavani od "pilićarki ". To je bio uobičajeni naziv za unučice koje žive u Beogradu, Novom Sadu, Kljaićevu, Kragujevcu, Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Rijeci, Puli, Zadru, Puli, Opatiji, Valpovu, Osijeku, Vukovaru, Virovitici Varaždinu … a vuku prijeklo sa Korduna. Preko ljetnih ferija dolazile bi na selo, a babe ih hranile samo pohovanim pilićima.

Jedan..jedaaan...dva….Jedan...jedaannn...Dobro nam došli na terasuuuu hotela Vojnic.....Večeras vas zabavljaju V.I.S ."MLADI ", u slijedećem sastavu ...Ovaj ples dame birajuuuuu……

Sličan tekst je bio postavljen ranije na diskusijama www.korduncaffe sa pitanjem: da li je možda ostao neki tonski zapis od ove grupe koja je prva na Kordunu svirala rock&roll? Uvjek rado svratim u TV eletro-mehaničarsku radionicu bivšega basisite V.I.S. "Mladi ", Mihaila Novakovića – “Toze”.

Rekao mi je da su ipak postojali snimci sa svirki, a na njima i nekoliko njihovih vlastitih pjesama. Materijali su bili snimljeni na onim velikim magnetofonima-kolutašima tipa "Grunding ". Sva ta snimanja radio je upravo Mićo. Kasnije je godinama radio kao ton majstor na našoj kordunaškoj radio stanici "Glas Petrove gore " u Vrginmostu. Na našu veliku žalost, ti tonski zapisi nisu sačuvani, i kolutovi sa trakama na kojima su bili snimci, nepovratno su uništeni u ratu.

Usput sam saznao jos neke detalje. Mićo Novaković poznatiji kao "Tozo" je svirao bas gitaru i od malih nogu se razumio u elektroniku, te je znao sam napraviti pojačala i ozvučenje. Njegova pojačala je jedino uspio nadmašiti meni nepoznat majstor koji je mnogo godina kasnije u ranoj fazi sviranja “ITD-benda” u omladinskom klubu " Kaktus " u Vrginmostu, njima izradio pojačalo ofarbano bijelom bojom sa ćiriličnim natpisom "Marshall"!?


Bubnjar Mile "Sokin" tihi dečko, nenametljiv, uvjek pomalo u sjeni. Tipična engleska faca, sa ravno pidrezanim šiškama. Doktor za rješavanje financijskih pitanja benda. Nabavio je na rznorazne načine sve istrumente i praktično financirao grupu. Živjeo je sa majkom Sokom, koja je bila čistačica u osnovnoj školi. Iako sa skromnim primanjima, stisnuta i promoćurna stara znala je kamatariti. Uz to ni Mile nikad nije bio bez love. Znao je zaraditi dinar popravljajući sve vrste elektronike, kućanskih aparata i slično.

Pomalo tajanstven i nedokučiv, tip na svoju ruku. Miran, al temperamentan za bubnjevima. Dvije godine prije nego što je kupio svoj prvi auto, Mile Škrgić donosi iz Trsta sportski volan??! Taj njegov tamnozeleni "Mini Moris" sa bijelim krovom, na kog smo svi bili pomalo ljubomorni, prvi je takvog tipa u našoj maloj varošici. Mislim da je osim Mile "Minića" vozio još samo Dragan Jurić "Juki". A u to vrijeme ih je bilo malo i naširoj karlovačkoj regiji. ne možda više od pet. Jedog takvog istog kao Milin vozio je MćoTrećak.

Kažu da je u Crikvenici ili kako bi Mićani rekli “u Crkven’ci” na jednom ljetovanju sreo izvjesnog Engleza. Sa njim se skompao i trampio neke stare krajiške kubure i puščetine za tri gitare, bubnjeve i pun dvokrilni ormar gramofonskih ploča. Znao sam doći posuditi kod Mile po koju njegovu ploču, ljubomorno čuvanu u uredno složenom ormaru.

Jednom me tako privuče omot LP-ploči grupe "Manfred Mann". Na slici je bila zgrada sa kružnim svodovima, arkadama, slična zgradi našeg suda u Vojniću. Na spratu suda je sa svojom majkom, gospođom Eugenijom "Genom", stanovao solo gitarist grupe, Furdek Dubravko "Dudo". Valjda pod dojmom tog omota od ploče, predlagao sam stricu Branku, da i oni naprave takvu fotku ispod kružnih arkada suda. Na svakom Milinom omotu i ploči bio je štambilj sa debelim crnim okvirom u kom je velikim slovima pisalo DAVIS, njego nadimak, kako je on sam sebe nazvao.

Tako to bi nekada davno, kada je rock&roll hvatao korjene na našim kordunaškim prostorima. Ne znam zašto, ali najdraže mi je bilo čuti kad sviraju prepjev "The House Of The Rising Sun " od "The Animals". "Dudo" prebere uvod po žicama i onda stric zapjeva:
Moj dom
je jutro na istoku....
Iz njega
sunce sjaaaaaaaaaaa……

---

P.S.

Prije petnaestak i više godina napustio nas je gitarista Furdek Dubravko, poznatiji u našoj varošici kao Dudo Genin.
Sveta mu duša bila.

Plavušan, nemirne kose, plavih očiju, kao more ... ljubimac curica , pogotovo "pilićarki".
Jednoj takvoj u Beogradu koja vuče korijene ispod Debele kose, šaljemo veliki, veliki pozdrav. Znaće ona kome je upućen.
Bas gitarista Novaković Mihailo - Tozo se bavi i dalje elektronikom i prpzvodi elektri-"čuvsrare" za zaštitu od divljači. Bio je prvi "tonac" na radio stanici Glas Petrove gore". Živi u Vojniću. Volim uvjek svratiti do njega. Došla su vremena da skoro pa i nemam kod koga u Vojniću otići. Sve se svelo još na desetak vrata na koja kucam. Ostale obiđem po grobljima.

Mićo Hrstić "sezonski gitarista" i leteći član grupe živi u Rijeci kao penzionisani inspektor krim-policije. Uživa i veseli se sa svojom Danom sa Banije unucima.

U Mićinom rodnom listu ne stoji mjesto rođenenja, Vojni... Nego u Loskunja ?!!? Rodil se u kući Hrstića.
Njegov Mlađi brat Miloš (Mišo), rođeni je Vojnićanin (1955) nije bio "službeno" član grupe, ali je bio stalno uz njih, iako je mlađi od momaka tu negdje sedam, osam godina. Imao je lijep glas. Samuk je svirač. Imao je dara za sviranje svih žičanih instrumenata. Svirao je gitaru, prim, tambure (samicu i dangubu), prim, kontrabas....Mišo (u Vojniću i našoj familiji zvali su ga Mišica), nakon što je radio kao trener dugo godina kod Arapa (Katar, Oman), danas trenira kineske nogometne klubove ...


Šef benda, moj čiča, Kresojević Branko "Cvergle" živi prnzionerske dane u Barajevu. Bio je dugogodišnji sekretar uprave i socijalni radnik općine Vojnić. Nekadašnje "zlatno grlo" naše male varošice stigle su bolesti. Nešto ima i "genijlnih" ?(genetskih) razloga, nasljeđene od roditelja. I mene će take stići. Neke je zaradio sam.. počevši rano ćikati...Neke su opet došle u obliku naplata starih računa. Kad se podvuče crta naših života za četvrt stoljeća., vidiš da je dobar dio plaćen zdravljem...Cijena je to ratova, zbjegova, izbjeglištva ... Potucanja pod tuđim krovovima, buđenja u tuđim kućama, kasnog "presađivanja" , neizvjesnosti, poniženja u svim oblicima, neprestane borbe, sekiranja, nesnalaženja u novim vremenima i novom prostoru, želje da se stvori nešto...

Bubnjar V.I.S.- a "MLADI" Mile Škrgić "Sokin" danas živi negdje u Srbiji. Bavi se elektrinikom kao i ranije. Možda vozi ponovo "Mini Morisa" . Ako ga ne vozi... sugurno se okrene za njim kad prođe ulicim. Frizuru nije promjenio. I dalje poštuje Ostrvljane. Posebno njihovu rock & roll muziku i aute.

Pozdrav cijeloj ekipi, prve grupe koja je svirala rock & roll na Kordunu, a to su "MLADI" iz Vojnića ...

Isto tako svima onima mladima koji su plesali, ljubakali se na terasma, igrankama, zabavama slušajući svirku V.I.S. "MLADI" ....

Pozdrav i svoj djeci tih plesača, i njihovoj djeci. Onima koji samo iz ovih priča zanju za V.I.S "Mlade".

Kakav god taj naš Vojnić bio, nedorečen, grbav, nije on on kriv kao varošica što ga vrijeme i ljudi koji su ga trebali razviti nisu napravile boljim.

Ne da su dečki ranih šezdesetih svirali na struju, nego je Vojnić imao davno struju, za razliku od mnogih mjesta njegove veličine, a i većih mjesta.

Za usporedbu malu. Gornji Zemunik, selo u Ravnim Kotarima, 14 km udaljen od Zadra (veći dio stanovnika sela su Srbi) dobio je struju 1974. godine. !?? ?

Vojnić je dobio struju par godina nakon što je Edison zasvjetlio prvom električnom sijalicom u Americi !?? Na staroj razglednici Vojnića na kojoj piše 07. mart 1889. godine možete vidjeti "h" stupove uz trotoare i javnu rasvjetu.
Kad vas budu pitali gdje ste rođeni, živjeli... Recite slobodno ime selendre.
V O J N I Ć