Estetika

Kad bi vas neko upitao u našem kraju gdje je prikladna lokacija za štab, mnogi bi bez puno razmišljanja uprli prstom na Muljavu. Smještena u srcu Petrove gore između šumskih potoka, ušuškana u zelenilo bukava, pitoma. Uz to sve, daleko od dometa dalekometne artiljerije, sigurna.

Lovačka kuća “Muljava” uvijek je plijenila svojom ljepotom. Privlačila je lovce, planinare, turiste, berače gljiva i kesteni, izviđače, namjernike…Uz potok je i zidana "Tukanova" pecana za pečenje janjaca i odojaka, prava atrakcija. Pokreće je veliki drveni točak kog tjera voda. U hladovini su veliki masivni stolovi rađeni od grubo obrađene bukovine. Mjesto kao izmišljeno da se tu postavi veliki ovalni kotao u kom će se dugo krčkati kotlovina. Ništa tako dobro ne ohladi pivo kao brzi šumski potoci koji teku uz stolove. Zelenilo bukove šume i mlađa baš zgodno za neprimejtno izvesti kakvu telegrafisticu, kuvaricu, sekretaricu…

Ljetnji je dan, mirnoću razbija grgoljenje potoka i pokoja dosadna muva. Na terasi “Muljave” Pukovnik danas ima goste. Stigli su mu plavci iz “Sektora Sjever”. Uz Pukovnika sjedi čovjek kratko potkresane prosijede brade. Na glavi mu beretka bordo boje. Okićen je i činovima, mada nije vojnik. Prevodilac je, al Bože moj, da pokažemo svijetu da i krajiški oficiri znaju jezike. ”Šareniji” je od šarene uniforme koju nosi. Preko puta sjede gosti sa plavim beretkama, premazani svim mastima i bojama. Odreda lopine izškolovane po Bejrutu, Cipru, Sinaju, Iraku…Sjedobradi razgovara nešto sa jednim od unproforaca, smiju se. Nazdravljaju malim čašicama, ispijaju šljivovicu. Na tamnom staklu "plavčevih" sunčanih naočala oslikava se poprsje mlade prevoditeljke i pramenovi valovite plave kose. Uzima krišku tvrdog dimljenog sira, sviđa mu se. Drugu uz smješak daje curi što prevodi.

Poslije meze doći će i glavno jelo. Tanjuri i zdjele nakon ručka neće se dobrano ni osušiti, već će se preko Kupe znati je li jelo na “Muljavi” bilo dobro začinjeno. Da li je falilo soli ili papra. Šefovi u Beogradu znat će uz to sve jesu li rezanci za juhu bili kupovni il´ domaći !!!

Debeli Pukovnik nevoljko nabija čačkalicu na suvu kobasicu mješanu sa veprovinom. Ne sviđa mu se nikako kako je kuvarica Desa nasjekla kobasice. Isječeno je sve na nekakve debele kolutove, pa nabacano na hrpu. Trebalo je to tanje isjeći, pa ljepše posložiti. Diže se iza stola, zove kuvaricu:

- Deso, pobogu, kako si nasjekla onu kobasicu? Ko´ s motorkom, pa nabacala po ovalu. Pa dajde dodaj malo te estetike.
- ?!. Jo' Pukovniče, u podrumu imamo još samo krastavaca i paprike !!?
- ???!

---

Jedna od sedamdesetak kratkih ratnih i poratnih priča iz “zadnjeg” rata, iz zbirke pod nazivom “Krajino neko misli nate… Ma misli moj k . . . c”

Ako ikad izađe ova zbirka priča na zadnjoj strani omota će stajati tekst: Napisao ŽELJKO KRESOJEVIĆ.
Živi u Holandiji, ne svojom krivicom. Ovo mu je prva knjiga, do sada nije ništa izdao  , pa ni .......