U trgovinu kod Dejana gdje se trži sa đubrivom, sjemenima, stočnom hranom, alatom i ostalim potrebšinama za poljoprivredu uđe naša baba. Sa desne strane uz police sa raznim flašama poslagani su lampioni. Baba prebire po lampionima. Skida poklopce, zagleda unutra. Pita trgovca:- Diko, imaš ti onije..znaš..što blickaju lampiJona. Sa maćom sijalčicom
što dugo trepće. Ima batericu unutra, ne pali se šibcama?
- Imam baba, kako ne bi' ima.
- Đe ti stoje?
- Tu lijevo, odmah na početku, uz flaše. Ti veći što su.
- Ovi crljeni?
- Da, ti.
- Crljeni mi baš i trebaju.
Baba odbroji petnajstak komada, poreda ih na puljt kraj kase.
Trgovac upita:
- Bome baba imaš ti toga dosta. Ideš na groblje? Prošle su zadušnice.
- Diko, ja ti ove njive lampiJone ne palim na groblju. Samo one naše žujke, voštance. Kupim poslje službe ucrkvi, il kod Anke Nikčine u kiJosku.
- Pa što'š ćeš sa tolkim lampionima?
- E maći. Jeba ga ti, šta ću. Imam te pemzice čojkove, al malo. Ja novaca nemam dati Tozi za čuvar. Neg ti ja ljepo kupim tako tije lampiJona crljenije. Kad noć pane, ja u bašču i kuruze.
- ?!??
- I ja ti diko zavežem špagom il kak'om drati te lampiJone na kočiće meter visine. Dignem poklopac, povučem za onu cjevčicu i lampiJon počne blickati. I tako tuče cijelu noć. Ujtru zorom se dignem, gurnem cjevčicu nazad, oni se ugase, da ne trošim baterije.
- I dal vredi to što?
- Aaaaha...Ma kako nebi vređalo, jeba ga ti. Nejdu više divji krmci ni ubašču, ni u kuruze !!!
