Novi zahtjev Hrvatske oko vraćanja kulturnog blaga

BEOGRAD - Krajem januara o. g u Zagrebu je održan sastanak između predstavnika srpskih institucija koje deluju na području Republike Hrvatske i delegacije Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije koju je predvodio ministar Vladan Vukosavljević.

Kao svoje potrebe i prioritete, predstavnici srpskih institucija u Hrvatskoj naveli su finansijsku i stručnu pomoć za srpska kulturno-umetnička društva i pododbore „Prosvjete“ koji su najznačajniji čuvari srpske kulture i tradicije, potrebu izrade registra materijalne i nematerijalne kulturne baštine Srba koji žive na teritoriji Republike Hrvatske, pomoć u izgradnji i sanaciji objekata koji će pružiti preduslove za intenzivan rad na očuvanju kulturne baštine i kulturnog nasleđa pripadnika srpske zajednice – kao što je zgrada Srpskog doma u Vukovaru, Srpski kulturni centri u Kninu, Rijeci, Zagrebu i Osijeku.

Tom prilikom Vladan Vukosavljević sastao se u Zagrebu i sa ministarkom kulture Ninom Obuljen Korinžek. Tema sastanka bila je povrat kulturnih dobara u Hrvatsku, a ministri su se usaglasili da je taj dugogodišnji proces pri samom kraju te da je od 2001. do 2018. godine vraćeno ukupno 29.885 pokretnih kulturnih dobara u muzeje, crkve, manastire i arhive. Preostale veće celine za povrat odnose na riznice manastira Krka i Šibenika.

Sve ovo se dešava u vreme kada izbegli i prognani Srbi iz Hrvatske ukazuju na dvojna merila i štetu koja može nastati nakon što se kulturno blago srpske provenijencije vrati u Hrvatsku.

Progonom Srba iz Srpske Krajine i Hrvatske tokom rata 1991 - 1995, došlo je i do sistematskog uništavanja spomenika kulture kako bi se uklonili tragovi milenijskog prisustva Srba na tim prostorima. Ako se ovome doda nedovoljna briga institucija kulture u Hrvatskoj koje se bave ovom problematikom može se zaključiti u kakvom se stanju danas nalazi.

Pored svih obećanja od strane Hrvatske da će se stanje popraviti još uvek imamo napade na verske objekte i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve. Zato smatramo da je apsurdan zahtev da se vrate ikone i drugi bogoslužbeni predmeti koji su prenešeni u Srbiju i tako spašeni od sigurnog uništenja. Ako nisu u situaciji da otkriju počinioce dosadašnjih nasrtaja na crkvene objekte, kako planiraju zaštititi to kulturno blago kada se ono vrati. Zato bi svrsishodnije bilo postaviti pitanje šta je sa onim delom kulturnog blaga koje je posle progona Srba ostalo u Hrvatskoj, i sada mu se gubi svaki trag? Gde je završilo oko 7.000 ikona koje su nestale u ratnom vihoru tokom devedesetih u Hrvatskoj?! Nisu samo nestale ikone, već i bogoslužbene knjige, arhivska građa i mnogo toga još što je pripadalo Srbima.

Novo uslovljavanje Hrvatske oko otvaranja Poglavlja 26 da se vrati i preostalo kulturno blago predstavlja samo nastavak ranije politike koja je u tužbu protiv Srbije za genocid unela i krađu kulturnog blaga. Naša očekivanja od nove hrvatske vlade bila su da će najpre pokrenuti pitanje dostojanstvenog povratka onih kojima je to kulturno blago pripadalo i tako ispuniti obaveze koje je preuzela Hrvatska zatvarajući Poglavlje 23 „Pravosuđe i temeljna ljudska prava“. Tada predstavnici Srba u Hrvatskoj pa ni Srbija nisu uslovljavali Hrvatsku iako su za to imali sve argumente. Očekivanja su bila da će Hrvatska nao članica EU prihvatiti standarde koji vrede u svim civilizovanim zemljama u svetu i tako ispuniti preuzete obaveze iz bilateralnih i međunarodnih ugovora, a posebno Bečki sporazum o sukcesiji iz 2001. godine. Nažalost od kada je Hrvatska od sredine 2013. godine postala punopravna članica EU stanje za Srbe u Hrvatskoj kao i za one u izbeglištvu ne samo da se poboljšalo nego je postalo još teže.

Uništavanjem spomeničke baštine srpske provenijencije želi se uništiti autentična svedočanstva i duhovno pamćenje srpskog naroda. Pri uništavanju duhovnih tekovina zaboravlja se da se radi i o uništavanju civilizacijskih tekovina svih ljudi.

Niko ne spori da te dragocenosti treba da se vrate, ali kad se vrate i Srbi i normalizuju uslovi za njihov život, kada se obnove porušene crkve i kada se trajno obezbedi srpsko crkveno blago od propadanja, pljačke i devastiranja. I umesto da Hrvatska bude zahvalna što je preneto kulturno blago sačuvano od uništenja, oni koji su nad srpskom baštinom počinili genocid, sad traže da ti „ostaci ostataka“ budu vraćeni jer u protivnom Hrvatska preti da će to biti jedan od uslova za ulazak Srbije u članstvo Evropske unije.