Veljko Ostojić: Daljine

banijska zima žuri da me ima,
na Šamarici mojoj
nove priče se kroje
gdje su sada naši tići
naši banijski sokolići

negdje oko pola dva
napusti me duša sva ,
te devedeset pete
ostaše najbolje moje godine

izađoh iz svoga rodnoga kraja
napustih vrata raja,
iza mene su ostale
mnoge teške zime ,
oj Banijo ne zaboravi me

gdje da nađem nov svijet
kao što mi je tamo bio lijep ,
gdje si sada
Banijo moja stara
kada duša iz mene progovara

izgubih te na proplanku
tog dana na rastanku ,
u koloni nestadoh ja
i moja uplakana oka dva

nestao sam na putu do Drine
daleko od moje domovine ,
nov sam život stvorio ,
a za tebe se uvijek borio

ostale su riječi da se pišu
i da za njima naše duše uzdišu
na kraju sam naše priče ,
a sve nam jedna na drugu liče

od sumraka do svitanja
suvišna su sada pitanja ,
gdje mi se duša sada hrani
dok mi drugi Baniju brani ,
iz daljine riječi ti pišem
dok za tobom moje srce diše.