Veljko Ostojić: Dobri moj zemljače

ostalo je moje selo pored Dvora
čekaju da svane rujna zora
moje se srce promjenilo nije,
još stoji na krovu Banije

u jesen se vraćam kući
mislim i srce će mi pući
sve od Dvora
pa do Drine
ostadoše duše
naše domovine

prekrstim se nekad
i svijeću zapalim
za sve one
što su u Krajini pali ,
za sve one tiće
naše obiliće

i kada mi srce plače
pitam se tada
gdje si sada moje zemljače ,
borili si kao vuci ,
a završili u banjaluci

čekala me majka
ispred kućnoga praga
da dođem sa dalekog puta
na koji me povela guja ljuta ,
oj banijo odnjeli te vuci
nestadoše krajiški hajduci
netala je i duga poslje kiše
mene tamo nema više

ko je moj ,ko je roda moga
neka ga bog čuva ,
dok gazimo nove staze
naše sada neko drugi gazi
i kada zora zarudi
i kada srce hoće da poludi
gdje si tada
moj dobri zemljače ...