da mi je neko moj reko
kako da Krajina može pasti ,
mislio bih ne daj bože
borimo se sa to malo slobode
sada u tuđem svijetu
i cvijeće mi drugačije miriše ,
a nema ni duge poslje kiše
od krajiških naših polja
nijedna njiva nije bolja ,
srce moje noćas tugu krije
što nisam na pragu Krajine
u Krajini se prolilo dosta krvi ,
ali uvijek smo bili prvi ,
sada dvadeset ljeta
leži mi kuća na Baniji pusta
đedovi me noćas zovu
vrati se u Krajinu rode ,
a na ognjištu mome
srce mi tada osta
čekajući nezvanog gosta
