Veljko Ostojić: Ognjište

nema ljepše ništa
od pogleda sa ognjišta,
sve mi više nedostaje
moja Banija ljuta,
gdje me majka rodi
dok smo bili na slobodi

staru kuću sanjam često
tamo je moje rodno mjesto ,
gdje sa Šamarice pogled puca
dok moje srce za njom kuca ,
da te Banijo moja
uhvatim za oblake
kao za moje ruke
sve bih svoje izlječio muke

još u srcu vatra mi gori ,
a vrijeme nam toliko prođe
ko mi sada na Baniji osta
čekajući nezvanog gosta ,
mučim se sada i patim ,
a ognjištu ne mogu da se vratim

daleko mi ostali snovi moji
srce će mi pući
što ne mogu ući u svoju kuću,
Banija je ostala bez svoga stada
ostalo je samo puno jada ,
živi se samo što se mora
čekajući da svane rujna zora ...