Partizanske priče: Ako se ne predate...

Kažu da su ratnih godina uvijek veliki snjegovi. I baš je bio velik snijeg tih dana po Božiću. Jenjava polako prva velika ofanziva na Kordun. Gore kuće, dosta naroda je u zbjegu. Partizani izbjegavaju direktnu borbu. Brzim pregrupisanjem jedinica i vještim manevrima dolaze do pobjeda. Tako je Vojnić 12. januara 1942. godine postao prvo oslobođeno kotarsko mjesto u Hrvatskoj.

Zarobljeno je dosta domobrana. “Ćanica” će im održati govor, previti ranjene i prevesti ih saonicama na Turanj. Zamjerili su mu šefovi da nije bio uvjerljiv u priči, te da zato niti jedan domobran nije htio ostati u partizanima. Zato će pred kraj rata kad sve bude odlučeno masovnije preći, pa će Stipe moći reći kako su oni dva puta pobjedili.

Milićku Saviću je zima. Prebire po robi zarobljenih domobrana. To je prva tranša one poznate “ Kaj…Pa ja sam več tri odela i tri puške donesal v partizane !!!”. Mjerka domobranske šinjele, ali svaki mu je velik. On je sitnije građe, nigdje njegovog broja. Na kraju će izabrati zimsku bluzu nekog pojačeg domobrana koja će mu biti kao kaput. Podsuče on malo rukave i Bog te veselio.

Kolona u maršu vuče se kroz ugaženu prtinu. Milićka sad vidiš, sad ga ne vidiš. Pojavi se kadkad troroga sa našivenom krakatom jarko crvenom zvijezdom ili proviri samo cijev kratkog talijanskog karabina. Kad je već malešak stasom, bar su mu uši povelike pa kapa nikad ne može spasti na oči.

Gotovo svi borci iz njegovog voda odreda nose vojničke “Mauzerove” karabine, jedino Milićak nosi talijanski karabin i to onaj skraćeni konjički model. Vječno ga kundak udara otraga po suvonjavoj guzici i bedrama. U pravilu Milićak je na kraju kolone. Uvijek mora malo ubrzati il potrčati da prati priključak.

Domobrani su se odreda predali, ali Milićkovi imaju tamo preko pruge okršaj sa jednim djelom ustaške jedinice koja očajnički traži izlaz iz okruženja. Partizani koriste svoju staru taktiku. Ispale par metaka, pa se premjeste. Time protivnik ima osjećaj da ih ima više. Zovu ih na predaju, ali ustaše odgovaraju samo vatrom i psovkama spominjući im neslanog Jovana, majku srpsku, Kralja Peru….

Milićak Savić zauzeo položaj iz debelog brezića, repetirao svoju “talijanku”, pa viknu svojim piskavim glasom:

- O ustaseeeeeeee…….pledajte seeeeeee !!!

Oglasi se mitraljez sa druge strane. Prozviždaše meci Milićku kraj glave, odbi vatra granu na breziću. Strese Milićak snijeg sa kragne i ramena, nakrivi svoju kapu sa tri roga. Stavi otvorene dlanove uz usta pa nastavi zvati:

- O ustassssssseeeeeee…. Pledajte seeeeeeeee. Ooooooo ustaseeeeeeee….Pledajte seeeeeeee…..AKO SE NE PLEDATE…MI SMO NAJEBALI !!!

---

Napisao: ŽELJKO KRESOJEVIĆ

 Preporučujemo:
  Kaž´te nama naša braćo mila, đe su naša sa Korduna krila ...
  Priče iz Oluje: Putni nalog
  Priče iz izbjeglištva: Popis imovine.