Veljko Ostojić: Duša

Gdje će duša
sada da se skrasi
kada mi ognjište prazno osta ,
i srce mi sada zebe
dok Banijo mislim na tebe

Iz duše mi se suza ote
šta mi uradi moj živote ,
na Baniji sada zavijaju vuci
magla se nadvila
nad pustim poljima ,
bagrem nikako da cvijeta
nestala su sva ta ljeta

Ostala je moja priča
i djetinstvo rano ,
na zavičaj sve me podsjeća
ognjište mi prazno osta
čekajući nezvanog gosta

Željan sam da pogledam
očevu sliku na starom spomeniku,
da dotaknem svetu srpsku zemlju
gdje su mi korjeni potekli,
da se okupam u mojoj Uni ,
da srcu nađem lijeka

Na mojom dušom
i bog je plakao ,
otišao sam kada je bilo kasno za sve
u vatri sam gorio ,
a zavičaj nikada nisam prebolio...