Veljko Ostojić: Moj grad

Možda me neka oluja bolna

donese opet na vrata svoja ,
umoran tada na pragu
svome ću stati
za Krajinu svoj život ću dati

Zašto je jedan čovjek
bez riječi pošao na dalek put
zašto je ceo život ostao ljut ,
zašto traži samo razlog
da preživi ovaj put

Umorne kosti sa sobom nosim
sudbinu sada svoju prosim ,
trenutak istine priželjkujem sada
dok stojim na kapiji svoga grada

Ostala je bleda slika moga lika ,
zadnji pogled sa mosta
na kome stojim
i posljednje sate
u svom kraju brojim

Tog augusta 95 izdade me snaga
na obroncima moga grada
podno rijeke Une
ostade moj grad
da sada trune .