Veljko Ostojić: Vratiće se Danijela

Vratiće se Danijela svome jatu

da osluškuje talase
podno Karina,
a srcu nađe lijeka

 

Otišla je jednog dana
u koloni bez kraja ,
u koloni očaja ,
igra sudbine dovede je do Sombora grada ,
a u njenom srcu osta puno jada

 

Vratiće se Danijela
sa puta dalekog ,
u starosti nekoj ,
vratiće se korijenima svojim ,
a bez njih kao da ne postoji

 

Dalmatinsko srce u njoj gori ,
plamti kao vatra
sa benkovačke tvrđave
gori u sitne sate ,
jer Dalmacija misli na te

 

Pustite je ove noći
da sijaju njene oči ,
crno joj vino dajte ,
gdje god da krene
zavičaja se ona sjeti ,
žali što nema krila da poleti,
da se vrati svome jatu
kao sestra svome bratu .