Kordunaški biseri: Šarena krmačica

Dal je neko babu nagovorio, il je ona sama procjenila da su šareni krmci bolji od bijelih, neće se znati. Vjerovatno je to čula na mljekari, zadružnoj trgovini, il kod nekog u selu. Uglavnom bilo, kako bilo, zna se čija je zadnja u kući. Bijele krmke zamjeniše onim šarenkastim. Ne znam pravo ime toj sorti. Znaju biti nako sa crnim flekama, malo dulje i oštrije dlake. Eli, ti su kao boljeg mesa, manje su masni. I tako, slanina je bolja, meso je ukusnije.

Po babinoj procjeni (jer baba zna sve najbolje), jedna od krmačica se "osjetila". Al ni baba nije najsigurnija dal se "ćera" il ne. Kod te sorte ona stvar je tamna, ko crna murva. Treba je voditi pod nerasta. Sad je opet malo problem, takvih krmaka nema u selu, neg treba ići preko brda. Oćeraju oni ispred sebe nekako tu šarenu krmačicu.

Nerast obleta oko krmačice, al ona se nešto femkala cijelo vrijeme. Bi kao, pa ne bi. Na kraju ništa i ne napraviše. Đed ljut kaj šarena zmija, izgubio po dana. Nabi šeširinu na glavu, premetnu šljaku iz ruke u ruku. Stari povede kolonu kući. On na čelu, krmačica, pa baba.

Na prevoju će malo predanuti, strmo je brdo. Đed podignu obod crnog škriljaka, pogladi se po dugačkim brcima, pljucnu ustranu. Zasuka rukave, počeša se po uvu. Zavali babu, iznenada, nako preo ruke po zubima. Baba se zabezaknu, spade joj rubac. Gubica samo gori, pipa se po njoj. Popravi malo protezu:

- Mićo, štoe tebi?
- Što, štoe meni!

Sto puta sam ti reka. Al nećeš ti da slušaš!

Kupi bijelu krmačicu sa crljenom pičkom da znam kad se ćera, a ne ovoga vraga!!!

---