Veljko Ostojić: Srce u tami

Pišem o Baniji zavičaju mome ,
a tuga mi srce slama ,
ostao nam zavičaj negdje u tuđini
daleko od roda moga

Trenuci sjećana vraćaju se
na skupovima Krajišnika ,
gdje još jednom prostruji
ona krv buntovnička

Obnovimo stare uspomene ,
a srce nam ranjeno osta ,
čekajući nova gosta ,
neke nove Petrovdane ,
za Krajišnike bolje dane

Osmijeh nam na licu suzu sustiže ,
pri pomisli da smo malo bliže ,
kolona nas rasturi pusta ,
ostavi nas sa našim ranama na duši ,
sa nadom ponovog okupljanja

Sada nam samo slike istoriju pišu
trenuci uz Jandrino jato, Sinove Manjače ,
uz mnoge druge krajiške uspomene ,
ostao je jedan narod
vjeran svome kraju ,
vjeran svome zavičaju .