Veljko Ostojić: Zvuci zavičaja

Okusio sam hleb sa sedam kora ,
otplovio sam svijet sa sedam mora ,
vidio samo o čemu drugi mnogi sanjaju
i samo mogu da se nadaju

Ne bih dao moju Baniju
ni za sva njihova bogastva ,
ni lažna obećanja
ljudi bez duše

Ostalo je krajiško srce
koje samo sebe sluša ,
ostali su zvuci zavičaja
i one stare pjesme
nema raja bez rodnoga kraja

Uzeli su nam snove i na javi
mnoge neprospavane noći
i nadu da ću ipak kući poći ,
srce stane i prestane da boli ,
ali Krajina se zauvjek voli.