Jedne noći tamo daleko
javio se iz Krajine moj neko ,
srce mi u grudima zakuca brže ,
a uspomena, uspomenu stiže
I poslje toliko godina
uspomene mi naviru iz dubine duše,
sjećanja na zavičaj i
te ljude koji se danas rijetko rađaju
Pamtim svaki deo moga zavičaja,
svaku njegovu stopu,
travku koja je nicala u proljeće,
a čini mi se i ptice su tamo
drugačije pjevale svoju pjesmu
Putevi nam se gube
negdje u tuđini daleko od doma moga,
porodice nam razdvojene
lutaju po zemlji i svijetu ,
tražimo neki novi život,
koji nam sporo dolazi,
i dan za danom
i godina za godinom
ja žalim za mojom Krajinom.
