Vukove narodne poslovice o godišnjim dobima, suncu, snijegu, kiši, vodi... (2)

(Iz knjige Vukove narodne poslovice s registrom ključnih reči, Nolit, Beograd, 1996)*

Navalio kao zima na gola čoeka.
Naduo se kao štene u bari.
Namrgodio se kao da će mu kiša iz čela udariti.
Namrštio se kao da će mu kiša iz čela udariti.
Naoblačio se kao da će mu kiša iz čela udariti.
Natrkuje kao zima na gola Turčina.
Ne boji se lisica večernjega hvalioca, nego jutarnjega ranioca. (Mjesto lisica jedni reku i tica.)
Ne brini se za kišu, nego za kabanicu (tj. ne brini se za ono što je u Božjoj ruci).
Ne valja vjerovati ljetnoj oblačini ni zimskoj vedrini.
Ne valja se izuvati prije vode.
Ne vidi se prst pred okom. (Tako je pomrčina.)
Ne gori obraz od sunca, već od poštenijeh ljudi.
Ne da oka otvoriti (npr. mećava).
Neka mene sunce sjaje, a zvijezde ako će sve pocrkati.
Nek osuši, al' zašto presuši? (Rekao Ciganin kad je zimi metnuo obojke na mesečini da se osuše, a oni se smrzli.)
Nema vjetra koliko (ni) u tikvi.
Nema vjetra ni duha. (U Dubrovniku – đe se nikad ne govori duha vjetar, nego puha!)
Ne diže malo pljeve na golem vjetar.
Nema zime bez vjetra, ni zla gosta bez Turčina.
Nema ljeta bez Đurđeva dana, Ne možeš dlanom sunce zakloniti.
Ne pada snijeg da pomori svijet, nego da svaka zvjerka svoj trag pokaže. (Nevolja ne dolazi da pomori sve ljude, nego da se pokaže kakav je ko. Gledaj: Nije došlo vrijeme da poginemo, nego da vidimo ko je kajkav.)
Nepostojan kao Mart mjesec.
Neće grom u koprive.
Nije dobro led ni u marami kroz vinograd proneti. (U Srijemu.)
Nije zime dokle Božić ne mine.
Nije kurjak zime izio. (Doći će zima makar i docnije. Gledaj: Zima ako ustima ne ujede, ona repom ošine.)
Niko ne zna šta nosi dan, šta li noć. (Ili): Niti kisne, nit' ga sunce žeže, nego uzuri, jede i pije. (Kad se kaže za koga da dobro živi.)
Nosi struku u ljeto, a u zimu kako ti drago.
Noćas će miš i mačka zajedno spavati. (Kaže se uveče kad se vidi da će veliki mraz biti.)

Njegova i pasja godina. (Reče se kao u šali kad kome ide što u napredak.)
Njemački Božić našemu melje. (Kad je o kršćanskom Božiću jugovina.)

Obradovao se kao siroče suncu.
Ove godine na vratilo, a do godine na grabilo. (govori đevojka uzjahavši vratilo da bi se stali grabiti oko nje i da bi se udala.)
Ogrijalo ga sunce. (Obradovao se.)
Od vode vode, a od vina nose.
Ode bez svijeće (npr. kad se ko utopi).
Od Svetoga Ilije Od Svetoga Luke Od šta zeman od tog i vrijeme.
O mjeseče, sunčevo g...o (pripovijeda se, da je rekao ozebao Ciganin putujući noću prema mjesecu).
Onaki mu život kao mjesec: časom pun, a časom prazan.
Opravio se kao lipa u proljeće.
Oteglo se kao gladna godina. (Mjesto gladna govori se i zla.)
Otkud vjetar duva, odonud valja i japundže okrenuti.
Otkud sam se nadao da me sunce ogrije, odonud me led bije.
Oči su voda (mogu čoeka lasno prevariti).

Pade mu mraz na obraz (kad mu to i to rekoh, zastiđe se, promijeni se u licu, ili smete se).
Pas i na zvijezde laje.
Pitali kurjaka: kad je najveća zima? – a on odgovorio: kad se sunce rađa.
Planina je i gladna i hladna.
Pogleda kao ozebao sunca.
Pokazuje dokle je snijeg lani bio. (Reče se u šali kad žensko idući po rosi ili po blatu podigne skute povisoko.)
Pomrčina kao tijesto.
Potkovao bi đavola na ledu.
Praću mu noge pa piti onu vodu. (Kad ko hoće da kaže za koga, osobito za starijega od sebe, da mu je vrlo mio i da će ga služiti i slušati.)
Prije zore ne može svanuti.
Prije će prestati rijeka teći nego kaluđerska ćesa presušiti. (U Risnu.)
Proteći će voda i na moju vodenicu.
Proteći će voda kud je tekla.
Prošao kao lanjski snijeg.
Prošao pasjom prtinom. (Dogodilo mu se zlo.)

Raduje se kao ozebao suncu.
Raskrečio se kao rak na brzaku. (Kad se ko gradi veći nego što je. U Resavi.)
Riba bez vode i vuk bez gore ne može življeti.
Riba po duboku pliva.
Riba se u vodi ne pogađa.
Ribu uči plivati.
Rovitom g...u malo kiše treba.

Sad ne mrkne, nego sviće (npr. kad prevali zima, pak se prikučuje proljeće).
Sad ne sviće, nego mrkne (npr. kad nastaje zima).
Samo sunce trepti kad ko zmiju bije, i raduje se govoreći: kako moj mravak aždaju bije! (U Crnoj Gori.)
Svaka voda s potočića jaka.
Svak na svoju vodenicu vodu navraća.
Svega ljeta jedna repa, i ta crvljiva.
Sveti Luka snijeg zahuka. (Kad dođe Sveti Luka, 18. oktomvr., onda može i snijeg udariti.)
Sveti Luka u nokte uka. (Uka mjesto uče ovđe je da se složi sa Luka. Gledaj: Sveti Mrata snijeg na vrata.
Sve u goru i u vodu (npr. pobježe).
Svi gledaju otkud izvire, a niko ne gleda kud ponire.
Sija se kao tiganj na mjesečini.
Sinuo kao balega ispod snijega.
Sirotinjsko ljeto. (U jesen ili zimi kad je lijepo vrijeme.)
Snijela voda šušanj, pak načinila ološ. (Ili): Snijela voda šušanj, pak načinila krš. (Kad ko kaže da je s kim rod, a ne zna se po čemu.)
Starije jutro od večera. (Kad se o čemu uveče razgovara, pak se ostavi do ujutru da se odredi.)
Sunce grije, Sunce na istok, a Bog na pomoć! (Prekrstivši se reče Crnogorac kad vidi sunce đe izlazi.)
Suhoj zemlji i slana je voda dobra.

Tako me zemlja suncu ne otela.
Tako me ne kumile gore i vode.
Tako mi voda ne zasjela! (u grlu ne stala)!
Tako mi one obasjanije Božje (tj. sunca)!
Tako mi se voda u mjehur ne svezala!
Tako mi što vedri i oblači!
Tako po suncu veseo hodio!
Tako se nada mnom nebo ne lomilo!
Tako se nada mnom nebo ne prolomilo!
Tako se u mene voda ne zakamenila.
Tako u mahniti vjetar ne udrio!
Tamnoj noći svjedoka nema.
Tvrd od zime kao pas.
Tiha voda brijeg roni.
Tu je vjetar, a tu je i gumno. ((Tu je sve, niti se ima šta više tražiti ni čekati, npr. kad se parci sastanu kod sudije, koji ima punu vlast presuditi. Ovdje se ne misli na parce kao vršnjake, jarane, ispisnike, nego na one koji se parniče – nap. M. K.)

U velikim rijekama velike se ribe hvataju.
Uveče se dan hvali (pošto prođe).
Uveče trista, (a) ujutru ništa. (Kad ko mnogo obriče, a malo čini.)
Udovu popu i mačku u veljači za trag ne pitaj. (U Hrvatskoj.)
U koje si doba? (Zapitaju onoga koji što radi, i znači: koliko si uradio, koliko ti još ima neurađeno?)
Ukuburio kao đavo na plitkoj vodi.
U laži je plitko dno.
U ljeto nosi struku, a u zimu kako ti drago.
Upored ždraljevi kao moji zubovi. (Valja reći kad se prvi put u proljeće ili u jesen vide ždralovi đe lete. U Boci.)
Utorna zima zla zima. (Kad je Božić u utornik reku u Krivošijama da je i zima zla.)

Caruje kao guja na ledu. (Kad je kome zlo.)

Čaplja je svaku ticu učila da pliva, a sama se udavila. (Mjesto udavila govori se i: ne naučila. U Crnoj Gori.)
Čeka kao ozebao sunca.
Česta su jutra i večeri. (Kad se govori o čemu što treba svaki dan.)
Često u veče plače koji se iz jutra smijao.
Čija suša tog i more, Čini dobro, pa u vodu baci.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čuva ga kao malo vode na dlanu.
Čuvaj se da ti ne dođe zlo jutro!

Što više grmi, manje dažda nahodi. (U Crnoj Gori.)
Što voda ponese, u kuću ne donese.
Što (je) gođ od loze, slađe od vode. (I najgore je vino slađe od vode.)
Što lud pomisli, more ponijet ne može.
Što pas laje, vjetar nosi.
Što pas na zvijezde laje to Bog ne sluša.
Što pođe niz vodu, ne vrnu se uz vodu.
Što će biti jesenas, neka bude večeras.
Šuplje je ispod neba. (Ima se kud u svijet otići.)

---

* Neke od poslovica zapisane su i na Baniji za vrijeme Vukovog boravka u Petrinji, Topuskom... Zapisivali su ih, sakupljali i Vuku predavali i slali vrijedni Banijci. Samo što Banija, Kordun i još neki rodni krajevi poslovica nisu upisani u knjizi. A upisani su, na primjer, Crna Gora, Vojvodstvo, primorje, Boka, Dubrovnik, Hrvatska... Pojedina tumačenja i objašnjenja ovdje je priređivač ovog priloga stavio u zagrade.