Promocija knjige ''Krst na križu'' Ratka Dmitrovića

BEOGRAD - Knjiga "Krst na križu" Ratka Dmitrovića, o istorijski komplikovanim odnosima Srba i Hrvata, biće predstavljena u četvrtak 6. oktobra u 18 časova u Svečanoj sali Skupštine grada Beograda. O ovom delu, koje baca potpuno novo svetlo na vekovne, nimalo skladne odnose dva naroda i otkriva mnogo toga što nismo znali, govoriće akademik Vasilije Krestić, književnik Milovan Vitezović i autor.

Knjiga je zaintrigirala čitaoce širom Srbije. Za samo nedelju dana, a pre promocije, prodato je nekoliko hiljada primeraka ovog jedinstvenog izdanja u savremenoj srpskoj publicistici.

- Do mnogih činjenica koje je saopštio, Dmitrović je došao kao veoma aktivan i izuzetno obavešten novinar - istraživač. Neke od tih činjenica više su nego dragocene, jer su i istoričarima bile nepoznate - smatra akademik Vasilije Krestić. - Autor je, na primer, izneo podatke o Stjepanu Mesiću, čime je znatnim delom izvajan njegov psihološki i politički portret, a bez kojih bi se teško mogli razumeti mnogi potezi koje je preduzimao taj hrvatski političar, pa i neki zločini počinjeni nad Srbima, a u najtešnjoj su vezi sa njegovom ličnošću. Bez podataka o legendarnom golmanu srpskog porekla Vladimiru Beari čitalac neće biti u stanju da shvati do koje mere je hrvatsko društvo zadojeno ustaškom ideologijom i mržnjom prema Srbima i svemu što je srpsko.

Iz knjige se, između ostalog, saznaje zašto su prećutane zapanjujuće tvrdnje Tuđmanovog savetnika Slobodana Langa, kakva je uloga Srba u nastanku i promociji himne "Lijepa naša", sve o pravoj istoriji Bunjevaca, ko je bio samozvani predstavnik Zagreba na sahrani Mome Kapora, zašto je papa Benedikt XVI raščinio fratra Tomislava Vlašića i još mnogo toga. Autor pronalazi vezu između "čuda" u Međugorju i istine o Prebilovcima, argumentovano pokazujući da je smišljeno organizovana "jeftina seoska predstava nad mestom gde leže kosti hiljada nevinih srpskih mučenika". Dmitrović piše i o "zapanjujućem poreklu velikih majstora "Zagreb filma", zaboravljenoj ulozi Televizije Zagreb i nedeljnika "danas", poslednjem istinskom hrvatskom levičaru, buri koju je izazvala drama Jovana Radulovića - "Golubnjača". On otkriva ko je tražio, a ko sprečio da Hrvatska bude ispod Kalemegdana.

- "Krst na križu" prava je antologija tekstova koji brojnim autentičnim dokazima razobličuju bolesnu mržnju hrvatskog društva prema Srbima i prema svemu što je srpsko. U razobličavanju zla koje su Hrvati činili prema Srbima i koje, nažalost, još čine, pisac je uvek razložan, profesionalno odgovoran, bez strasti i emocija, bez osvetničkih poriva - ocenjuje akademik Vasilije Krestić. - Baš zato su dokazi izneti u njoj neporecivi. Ona čitaoca podučava, obogaćuje, ali ima i otrežnjujuću i osvešćujuću ulogu.

Dmitrović se u svojim tekstovima bavio i ulogom hrvatske Rimokatoličke crkve i njenih služitelja, a nije se ustručavao da ukaže i na mnoge tragične propuste srpske politike i srpskih političara, kako onih iz Hrvatske tako i iz Srbije, kako onih iz ranijeg tako i iz najnovijeg vremena. Autor u knjizi otkriva da su svi posleratni promoteri nezavisne hrvatske države, od Maspoka do 1991, bez izuzetka, došli iz redova hrvatskih antifašista - partizana. Govoreći o "slučaju hrvatskog branitelja Duška Kneževića", Dmitrović pokazuje "sam vrh dvoličnosti novostvorene hrvatske države, koja je, po ko zna koji put, otkrila krastavo lice jedne politike, koja menja formu i vremenske okvire, ali se ona sama ne menja". U poglavlju "Trijumf ustaške ideje" govori o tome kako je za dvadeset godina Hrvatska ostala bez 400.000 Srba.

- "Krst na križu" nije knjiga optužbi, već knjiga istina. Dmitrovića nisu poneli ni najstrašniji podaci. Sačuvao se od svake mržnje. Knjiga je pisana da se sačuva istina za one "koji zaboravljaju brzinom svetlosti", za one sklone nacionalnoj amneziji, za osvešćenje onih koji se teško osvešćuju, za izlazak iz letargijske kome - kaže književnik Milovan Vitezović. - Začudno je koliko je samo istina sa lica mesta i činjenica stalo na 550 stranica. Verujem da će ih i istoričari i psiholozi ubuduće citirati. Siguran sam da se više nikakva istorijska rasprava ili studija ili celovita istorija srpska ili hrvatska, ne može pisati bez temeljnog uvida u ovu knjigu argumentovanih istina.