Miljkan Maslić: Revolucionar u praksi i teoriji

KARLOVAC - U ponedjeljak, 21. decembra bit će punih 30 godina od smrti Miljkana Maslića, borca, revolucionara, filozofa, profesora i vrhunskog intelektualca koji je predavao na karlovačkoj Gimnaziji i Pedagoškoj akademiji, rođenog u Stipanu na Kordunu. Istog dana bit će obilježena i 74. godišnjica ustaškog zločina iz 1941. godine kada je na širem području tog dijela Korduna pobijeno 1500 ljudi, staraca, žena i djece iz Prkosa, Stipana, Dugog Sela i ostalih mjesta. Time su ustaše htjeli spriječiti daljnje širenje ustanka, ali su dobili upravo suprotan efekt – ustanak se još više rasplamsao.

Upravo o tim događajima, početku rata i razvoju ustanka, u kojem je aktivno sudjelovao, Maslić je mnogo pisao i istraživao. Napravio je i rukopis kojeg je nakon njegove smrti njegova supruga Zorica dala Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta, pa je 2010. izašla knjiga ‘Početak i razvoj ustanka naroda IV rajona Korduna’. U toj knjizi o autoru je pisao urednik knjige i predsjednik SKD Prosvjeta Čedomir Višnjić, pod naslovom: Od pobunjenika do revolucionara.

- Ovaj autor je bolje od ikoga znao da je u njegovu zavičaju, dakle na mikro-historijskom planu, sve krenulo od domaćih ljudi, da im u najtežim trenucima nisu trebali ni mogli pomoći ni Glavni štab ni Centralni komitet, a još manje Miroslav Krleža. Miljkan je doveo Ivana Rukavinu na prostor IV rajona, i da nije bilo ljudi poput Nikole Vidovića i autora ‘Ostrožinskog pravilnika’, nit’ bi ovaj imao po što dolaziti, nit’ bi on i njegovi prijatelji ikad bili generali, piše Višnjić. U svom prilogu za zbornik o ‘Ostrožinskom pravilniku’, prijatelj i suborac Mirko Savić, prisjeća se Maslića.

Ostat će zapamćen u svijesti brojnih generacija učenika i studenata kao briljantan pedagoški djelatnik, veliki drug, čovjek i humanista. Predavao je filozofiju, sociologiju, osnove marksizma, teoriju i praksu socijalističkog samoupravljanja

- Po završetku rata završava osmi razred gimnazije i studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje diplomira 1951. godine, a bio je i na postdiplomskom studiju kod profesora Frane Petrea 1954. i 1955. godine. Radio je kao profesor na karlovačkoj Gimnaziji, na Pedagoškoj akademiji i na Višoj strojarskoj školi, odakle je penzionisan. Ostat će zapamćen u svijesti brojnih generacija učenika i studenata kao briljantan pedagoški djelatnik, veliki drug, čovjek i humanista. Predavao je filozofiju, sociologiju, osnove marksizma, teoriju i praksu socijalističkog samoupravljanja, piše Savić.
Maslićeva supruga Zorica, razočarana posljednjim događanjima u hrvatskoj politici, kaže da bi mnogi trebali pročitati spomenutu Miljkanovu knjigu iz koje bi štošta mogli naučiti. Napominje da bi također trebali proučiti Ostrožinske pravilnike i formiranje Kirinske republike, pa da vide kako treba raditi za dobrobit zajednice. Profesora Maslića cijenio je i poznati karlovački novinar i publicist Danko Plevnik.

- Miljkan Maslić je također spadao u vodeće karlovačke frankofone i frankofile poput Josipa Vanište i Stanka Lasića koji do danas nisu izgubili svoju parizocentričnost. Autor je nekoliko knjiga o beogradskim nadrealistima i njihovoj vezi s francuskim kolegama, kaže Plevnik.

Maslićevu prvu knjigu ‘Stvarnost nestvarnog’, posvećenu francuskom i beogradskom nadrealizmu, izdao je zagrebački Liber još 1978. U njoj je proučavao ishodište nadrealizma i umjetničke probleme koje su u 19. stoljeću postavljali Baudelaire, Rimbaud, Mallarmé i drugi, uspoređujući njihovu poetiku s antipoetikom vodećih nadrealista.

- Njegov analitički pristup bio je dubinski, temeljit i filozofičan pa je sugerirao da je nadrealističku poeziju moguće ‘shvatiti kao ostvarivanje imaginarne slobode’. Iznimno studiozna knjiga o beogradskom nadrealizmu ‘Šuma i sjekira’ izašla mu je posthumno u Prosvjeti 2008., marom njegove supruge Zorice koja je nastavila bdjeti nad njegovim rukopisima i značajnom bibliotekom francuskih i domaćih nadrealističkih autora. ‘Šuma i sjekira’ je velik doprinos znanosti o književnosti. Pisana je za književne znalce, a ne za obične čitaoce koji se teško snalaze u nadrealističkoj afabulaciji, tj. izostanku klasične književne fabule. Međutim, bez obzira koliko nadrealisti bili protiv čitaoca, Maslić ostaje na strani čitaoca pa kritizira i Andre Bretona kad napada romanopisce, pitajući se ‘je li išta održivo od ovih njegovih tvrdnji?’, ističe Plevnik.

I kreativni nihilizam, dodaje on, može biti atraktivna alternativa na kraće staze, ali na duge je mučan i za svoje autore. Sudbina je beogradskog nadrealizma, prema Masliću, bila dvojaka: neki su ga njegovi protagonisti napustili kao sadržajnu zabludu, dok su drugi iskoristili značajke njegove forme ‘kao pozitivan element novoga poetskog izraza’. To je bio i Maslićev povijesni rezime zasluga ove ‘provokacije desetljeća’ (1922. – 1932.) iliti beogradskog nadrealizma, zaključuje Danko Plevnik o još jednom području proučavanja svestranog profesora, erudita Miljkana Maslića.