Milošević ukazao na nelogičnosti Zakona o državljanstvu

ZAGREB - Poštovane kolegice i kolege zastupnici. Danas ću govoriti o jednoj temi, o kojoj sam već govorio ranije, kada smo imali raspravu o izmjenama Zakona o hrvatskom državljanstvu, obzirom da smatram da je ova tema važna, govoriti ću danas u svom slobodnom govoru, gdje smatram da je važno da upozorim na lošu i nepravednu prasku koja se primjenjuje svakodnevno i kada već to neće promijeniti upravna tijela koja rješavaju, kada to već neće promijeniti sudovi, da treba promijeniti Hrvatski sabor kao zakonodavno tijelo.

A radi se o činjenici da se hrvatsko državljanstvo osporava osobama koja su po svemu zapravo hrvatski državljani, čiji su roditelji hrvatski državljani, čiji su roditelji u trenutku njihova rođenja bili hrvatski državljani.

Naš zakon o hrvatskom državljanstvu, sadrži odredbe o stjecanju hrvatskog državljanstva podrijetlom, kao i vjerujem svi zakoni o državljanstvu u svim demokratskim državama. Dakle, odredbe govore primjerice da, djeca stječu hrvatska državljanstva, ako su u trenutku njegova rođenja, oba roditelji hrvatski državljani.

Pa onda imamo dalje varijacije na temu, ako je jedan roditelj u trenutku rođenja hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u RH ili ako je jedan roditelj hrvatski državljanin, a drugi je roditelj nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva itd. itd.

Ali ono što je nesporno, dakle, ako su u trenutku rođenja djeteta oba roditelja hrvatski državljani, dijete hrvatskih državljana.

Naš zakon, kada je donesen ’91. je propisao da u trenutku stupanja na snagu zakona, svi koji su tada po važećim propisima, u republičkom državljanstvu, dakle, svi koji su bili državljani, socijalističke Republike Hrvatske da su ostali danom stupanja zakona na snagu o hrvatskom državljanstvu državljani Republike Hrvatske.

Dakle, ovaj naš zakon je naslijedio Zakon o državljanstvu socijalističke Republike Hrvatske. I svi dakle, državljani tadašnjeg republičkog državljanstva bez obzira na nacionalnost, bez obzira na prebivalište su postali hrvatski državljani.

I taj Zakon o socijalističkom državljanstvu je sadržavao odredbe o podrijetlu, dakle, stjecanju hrvatskog državljanstva, podrijetlom i sadržavao je odredbu, da državljani, da dijete je stjecalo državljanstvo, ako su mu roditelji u trenutku njegovog rođenja bili hrvatski državljani.

Dakle, ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta bili državljani socijalističke RH i dijete ostalih državljani, tada, republičkog državljanstva, socijalističke RH.

Postojale su dalje varijacije na temu, ako je jedan roditelj bio državljanin neke druge republike, onda je važio sporazum roditelja, ali je bilo nesporno, ako su oba roditelja imali isto državljanstvo, upisivalo se to državljanstvo.

U praksi su se događale greške, u praksi se događalo, da je matičar znao upisati državljanstvo one republike gdje je dijete rođeno, ali ti je bila greška. Što mi imamo danas? Mi imamo danas situaciju, da upravna tijela koja rješavaju po takvim predmetima, pa nažalost i upravni sudovi, konstatiraju da je dijete u trenutku rođenja, ako su oba roditelja bili hrvatski državljani, bilo hrvatski državljanin, ali 20 ili 15 dana poslije, kada su ga upisivali u matičnu knjige rođenih, ako je matičar pogrešno upisao republičko državljanstvo, onda je dijete steklo državljanstvo te druge republike, onda nije hrvatski državljanin.

Pa ja se pitam, kako je to moguće, kako je moguće da je upis i to pogrešan upis, postao konstruktivan, a ne deklaratoran, nešto što je trebalo biti samo deklaratorno, taj upis ostalo je danas činjenica koja određuje nekom život i koja nekom određuje državljanstvo, a radi se o pogrešnom upisu.

I to je ono što moraju biti svjesni i državna tijela koja o tome odlučuju, ali moramo biti i mi svjesni u Saboru, kada budemo odlučivali o Zakonu o hrvatskom državljanstvu.