Osveštan obnovljeni hram u Pakracu

U prisustvu najviših crkvenih velikodostojnika SPC-a i sestrinskih crkava, sveštenika i monaha, te velikog broja vjernika 7. septembra osveštan je obnovljeni saborni hram Svete Trojice i eparhijska biblioteka u Pakracu.

Nakon osveštanja, liturgiju u sabornom hramu služio je patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje 14-ak episkopa SPC-a i drugih pravoslavnih crkava.

– Ova svetinja je s ljubavlju obnovljena i zato smo danas blagosloveni, jer je taj hram bio više nego ranjen, na sramotu svima nama, u ratu među braćom, na sramotu i poraz svakoga od nas, jer u tom ratu niko nije dobitnik, a svako ko ima savesti u svojoj duši zasigurno jeste gubitnik. I ovaj hram svedoči o tome – rekao je patrijarh.

– U centru pravoslavnog srpskog naroda, koji je na prostor Pakraca došao s kraja 17. i početkom 18. veka, jeste Jevanđelje Hristovo, jeste pravoslavna vera i jeste svest o tome da je Bog tvorac svega što se vidi i ne vidi. Tamo gde se živi verom nije moguće da zapovest o ljubavi koju nam Gospod ostavlja, “ljubi bližnjega svoga”, pretočimo u njoj suprotnu reč, koja, kaže on, često danas glasi, “mrzi bližnjega svoga”, “mrzi brata svoga”. I često se time ponosimo. Često smatramo da onaj koji drugačije misli u najmanju ruku ne pripada nama ili je izdajnik – naglasio je patrijarh.

Domaćin, pakračko slavonski vladika Jovan, koji je itekako zaslužan za obnovu u ratu oštećenog hrama i razvoj biblioteke, nakon svog obraćanja podijelio je eparhijsko ordenje i priznanja patrijarhu te nizu klerika i civilnih osoba zaslužnih za obnovu hrama, pomoć Pakračko-slavonskoj eparhiji i brigu o stradalima na Kosovu od 1999. godine.

Podsjetimo da je Pakračko-slavonska eparhija, s neprekinutim nizom pravoslavnih episkopa na čelu od 1704. do danas, pod svojom duhovnom jurisdikcijom okupila pravoslavno stanovništvo Slavonije i, nešto kraće, sjeverne Hrvatske. U 18. vijeku definisana je unutar granica Karlovačke mitropolije (Sremski Karlovci), a u prošlom vijeku postala je dio obnovljene srpske patrijaršije.

Saborna crkva, izvorno barokna građevina, podignuta 1750., restaurirana je od 1893. do 1896. prema projektima Hermana Bolléa, dobivši današnji izgled i unutrašnju opremu. Važnu ulogu u restauraciji odigrao je tadašnji pakrački episkop Miron Nikolić. Monumentalni ikonostas koji je krasio crkvu nestao je u posljednjem ratu, kao i veći dio ostatka unutrašnje opreme.

– Pakrac je tokom svoje viševjekovne istorije bio duhovno i kulturno središte slavonskih Srba. Dolaskom vladike Jovana, 28. vladike po redu, od 2014. kreće se u ozbiljnu obnovu hrama. Nedavno su završeni radovi na dijelu zvonika i mozaiku koji je bio najzahtjevniji – rekao je sekretar u eparhiji otac Aleksandar Crnogorac i naglasio da je hram uvijek bio saborno mjesto sveštenstva i vjernika eparhije, a uz manastire i najdragocjeniji za crkvu

– U samom hramu nije bilo umjetničkih djela koja su se čuvala u Vladičanskom dvoru preko puta crkve, od čega je veći dio izgubljen tokom posljednjeg rata, a sačuvano tek 20 do 30 posto. Radi se o portretima svih episkopa koji su stolovali u Pakracu, pa i dalje tragamo za njima – rekao je o. Aleksandar, osvrnuvši se na biblioteku rukopisnih i štampanih knjiga kojoj je episkop pakrački Nikanor Grujić dao ime Episkopska knjižnica u Pakracu.

– Osim zbirke rukopisa, glavnu vrijednost naše biblioteke čini druga u svijetu zbirka ranih srpskih štampanih knjiga – objasnio je i naglasio da je hrvatski oficir Ivan Hiti 1992. svojom dobrotom i ljubavlju sačuvao veći dio knjižnog fonda, prebacivši ga u Zagreb da bi kasnije nakon restauracije bio vraćen u Pakrac, gdje se čuva po najvišim standardima, u posebnim prostorijama s regulatorima vlage i temperature.

Ukazao je na postojanje rukopisnih djela “srbulja”, kojih je popriličan broj iz 16. i 17. vijeka, kao i na bogoslužbene knjige iz 18 i 19. vijeka, također pisane rukom.

– Veći dio smo digitalizovali, uz nadzor stručnih osoba koje vode knjižnicu sa svim knjigama koje su skupljane trudom i zalaganjem vladike Jovana. Od ukupnog fonda od 50.000 knjiga, starije će biti dostupne istraživačima, a dio će biti otvoren za širu javnost – kazao je. Inače, u biblioteci se čuvaju i knjižni rariteti kao što su prva izdanja romana Julesea Vernea.

Bilo je riječi i o dvorani u Vladičanskom dvoru koja je predviđena za kulturne i druge manifestacije.

– Episkopski dvor je uvijek imao svrhu da okuplja ljude iz svih slojeva društva tako da se u amfiteatar sali održavaju pjesničke večeri, koncerti, promocije knjiga… Od posebnog je značaja to što je u našoj eparhiji postoji najizraženiji kult Otaca Prvog ikejskog / Vaseljenskog Sabora čija se 1700 godišnjica proslavlja cijele 2025. godine. Na ulazu u saborni hram nalazi se freska posvećena tom Saboru koji je odredio put hrišćanstva. U eparhiji postoje i četiri crkve posvećene tom događaju, odnosno 318 Bogonosnih otaca, tako da je kod nas živ taj kult, što nije običaj u drugim dijelovima Hrvatske – zaključio je o. Aleksandar.

– Ovo je veoma važan dan, i zbog posvećenja crkve i zbog jedne od najznačajnijih biblioteka relevantnih za Srbe u Hrvatskoj, kao i za pravoslavlje, kršćanstvo i sve koji žele istraživati ovdašnju historiju. Radi se o velikom uporištu za pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i značajnom pokazatelju da se i nakon loših i teških vremena mogu postići dobre stvari – rekao nam je saborski zastupnik Milorad Pupovac.

Predsjednik SNV-a Boris Milošević ističe važnost događaja u smislu očuvanja identiteta srpske zajednice u Slavoniji.

– Crkva i bogata biblioteka koje su stradale u ratu sada će zasjati punim sjajem i to je na ponos i crkvi u Pakracu i srpskom narodu u Hrvatskoj u cjelini. Crkva će uvijek imati podršku SNV-a i drugih srpskih institucija. Gledat ćemo da i dalje pomažemo i surađujemo jer je to važno zbog očuvanja identiteta naše zajednice – rekao nam je Milošević.

Što obnova hrama znači za narod ovog kraja, pitali smo neke od ovdašnjih ljudi.

– Svi smatramo da je to istorijski događaj za Pakrac i njegove stanovnike, posebno pravoslavni narod koji tu živi. Pakrac kao ranjeni grad u proteklom ratu zacjeljuje još jednu ranu, što je za stanovništvo ovog kraja izuzetno bitno. Mi smo se možda isuviše navikli da se ovdje stalno nešto radi i gradi. Sada vladika pokušava obnoviti zadnji dio Vladičanskog dvora i mi iz institucija srpske zajednice stojimo na pomoći. Naše lokalno manjinsko vijeće, SKD Prosvjeta, SDF i SDSS pomažu. Svi radimo zajedno – rekao nam je srpski aktivist i vijećnik u Gradskom vijeću Pakraca Nikola Ivanović.

S Ivanovićem se slaže i Ana Romanić, predsjednica gradskog VSNM-a

– Radi se o važnom događaju za sve nas i koraku naprijed za sve dobre ljude – zaključila je,

Iako mu je drago zbog obnove, Milan Kozlović koji je itekako uključen u crkvene aktivnosti smatra da je problem ako u crkvi ne bude naroda.

– Iako smo povezani s crkvom i okupljamo se oko nje, sve nas je manje. Volio bih da se tako okupimo i svake nedjelje i za crkvene praznike kao na Malu Gospojinu. Čovjek koji nema vjere i poštovanja za druge, ne zna koji je smisao života – ističe.

I penzionisani paroh daruvarski Luka Bosanac, koji je imenovan za upravnika biblioteke, smatra da je napravljen veliki iskorak.

– Obnovili smo 90 posto Vladičanskog dvora, crkva je obnovljena i spremna za bogosluženje. To je jedna stvar, ali druga je stvar narod, odnosno koliko imamo vjernika. Narod je crkva, živa crkva, dok je crkva građevina i nju čini duša naroda koji ulazi u crkvu. Lijepo je da je narod došao odasvud, ali ovdje treba da se okupljaju oni koji ovdje žive i koje ova crkva treba da okuplja – ocijenio je Bosanac.

Na svečanosti su bili prisutni i brojni katolički svećenici na čelu sa požeškim biskupom Ivom Martinovićem i njegovim prethodnikom Antunom Škvorčevićem, koji je također dobio orden od vladike Jovana. Bili su tu i predstavnici institucije Srbije, diplomatski kor, kao i predstavnici srpskih institucija, od SNV-a, manjinskih vijeća, Prosvjete, SDF-a, SDSS-a…, čelni ljudi Pakraca te istaknuti pojedinci kao bivši predsjednik Stjepan Mesić te Milorad Dodik, bivši predsjednik RS-a. Dolazili su ljudi iz Batajnice i drugih mjesta u Srbiji, neki iz Slovenije, a grupa bajkera iz Republike Srpske.

– Mi smo iz Modriče, Bijeljine i drugih mjesta, ali naše drugare iz zapadnih dijelova RS-a nisu pustili preko granice – rekao nam je jedan od njih.

Konačno, među brojnim ljudima koji su u crkvenoj porti pratili događaj na ekranu, bio je i Ivan Hiti s porodicom.

– Srce mi treperi kao nikad i nitko nije sretniji od mene koji sam spašavao knjige i postavio stražu oko crkve i dvora da koliko mogu spriječim pljačku i uništavanje, zbog čema su mi neki ozbiljno zamjerali i nazivali izdajnikom – objašnjava, dok nas podsjeća na odlikovanja i priznanja koje je dobio od SPC-a i predsjednika Ive Josipovića. Nažalost, ne i od Grada Pakraca, iako je svojim postupkom osvjetlao obraz tom gradu.

Nenad Jovanović; Portal Novosti

Foto: Saborni hram Svete Trojice u Pakracu