Narod u Ličkom Petrovom Selu danas živi skromno. Živi radno. Živi od poljoprivrede i turizma, zbori to na početku priče naš domaćin Branko Kovačević. Podsjeća da je ipak najveći problem danas to što je mještana – malo.
- Malo je povratnika bilo. Život je ponajviše težak mladim ljudima ovdje. Ali je moguć. Nije nemoguće živjeti ovdje. Jer gledajte, ko želi baviti se poljoprivredom i turizmom ima posla, dodaje Branko, naglasivši tradicionalno ličko gostoprimstvo.
- Kao mjesto trudimo se biti dobri domaćini, da ugostimo svakoga sa strane, to dokazuje i turizam, iz godine u godinu, sve više se ta priča širi na našim prostorima. Imamo dostra privatnih iznajmljivača, ljudi koji se turizmom bave, možemo slobodno reći profersionalno. Goste apsolutno profesionalno dočekaju. Turistima obezbijede domaću hranu i piće. Sa naše trpeze. Iz našeg Ličkog Petrovog Sela, zbori naš domaćin
Branko veli da se poljoprivreda svodi na stočarstvo, uglavnom ovčarstvo i govedarstvo. Ipak mali broj ljudi se poljoprivredom bavi, i to uglavnom ljudi starije životne dobi.
- Mlađih ljudi je malo. Oni mlađi su uglavnom razasuti po svijetu. Srbija, Australija, Amerika, Njemačka, Austrija. Da niko ne zamjeri, ako ga slučajno zaboravimo. Uglavnom, život kao život, može se živjeti, jer gledajte svugdje na svijetu, raditi se mora, kaže Branko. Podsjeća da se nekako svi oni rođeni u ovom malom ličkom mjestu vole okupiti na Petrovdan, na slavu crkve.
- Imamo ljudi koji su na hramovnu slavu stigli čak iz Australije, koji godinama unazad nisu dolazili, i lijepo što su došli, i što dolaze. I što dolaze i mlađi, njihova djeca, koja su rođena u Australiji i Americi, po Njemačkoj, ipak se dolazi. I to je dobro, zbori Branko
- Danas u Ličkom Petrovom Selu se više ne živi u prošlosti. Živi se u budućnosti. Slažemo se dobro sa svojim komšijama. Pomažemo se. Radimo zajedno jedni s drugima, i družimo se. Što se tiče naših životnih puteva, pa mještani Ličkog Petrovog Sela su prošli put od rodnog mjesta po cijeloj Evropi, pa i šire, i na kraju ko je mogao, želio, vratio se. Ljudi su se i ovdje snašli, a najveću ulogu su odigrali poljoprivreda i turizam. Bilo je podsticaja kako državnih, tako i evropskih koji su potpomogli u cijeloj priči. Na kraju, vjerujem da je sigurno moglo i bolje, ali obzirom na okolnosti u kakvim živimo, nismo nezadovoljni, veli na kraju priče Branko kovačević, koji je i sam odlučio ispisati svoju turističku priču, koju ćemo sigurni smo još detaljnije ispisati kada se idućeg puta sretnemo.
Na kraju, Branko je na pitanje, da li ima budućnosti u Ličkom Petrovom Selu, kroz osmjeh odgovorio:
Ma gdje nema, pa kad ima u Avganistanu, ima i u Ličkom Petrovom Selu.
Pa neka tako i bude!
Ljubinko Spasojević; ELTA TV HD
